Florin Serban jedan je od autora koji se u onom prvom naletu filmova rumunjskog novog vala istaknuo kao jedan od potencijalnih predvodnika. Njegova već kultna naturalistička drama "Ako mi se fućka, fućkam" osvojila je veliku nagradu žirija u Berlinu, no za razliku od većine svojih kolega, Serban se u međuvremenu dosta izgubio. Diptih "Ljubav", dva filma istog naziva podnasloveljenih "Pas" i "Amerika" proša je dosta nezapaženo i to s razlogom. Dok sam "Ameriku" (barem za sada) zaobišao, pogledao sam "Psa", minimalističku dramu čija se radnja odvija u izoliranom rumunjskom planinskom području.
Ondje sam već 12 godina živi samotnjak po imenu Simon (Valeriu Andriuta) i to u drvenoj kolibi s magarcem i psom. Zašto se on nastanio u kolibi koja je nekoć pripadala njegovom djedu i zašto se odlučio izolirati od ostatka civilizacije, potpuna je misterija, a tijekom šetnje šumom pronaći će pretučenu ženu u besvjesnom stanju. Odnijet će Simon djevojku koja se naziva Irina (Cosmina Stratan) u svoju kolibu i ondje joj pomoći da se oporavi, a razvit će on fascinaciju tom mladom ženom koja će mu doslovno pasti u naručje. I dok kratki opis filma na IMDB-u ističe da "će se ona pretvoriti u objekt njegove požude, ali sustići će ih njezina mračna prošlost", prvi dio opisa možda još i stoji, dok je drugi dosta problematičan i ne baš točan.
I snimio je to Serban u tipičnom rumunjskom novovalnom naturalističkom stilu, s dugim uglavnom statičnim kadrovima uglavnom snimljenim s neke distance, no prije svega bilo je to baš dosadno i monotono. Misteriozno, ali bez ikakvih odgovora i dobijamo tu tek minimalne natruhe o detaljima Irinine prošlosti pa i stoga to djeluje pomalo frustrirajuće. Čak nije nemoguće da je ona zapravo tek plod njegove mašte. Možda je ona tek njegova imaginacija nastala nakon godina i godina samoće, tišine, apstinencije, no zašto on u tom slučaju pokušava doznati što se dogodilo s njom i pokreće svoju istragu. Čudno, sporo i prilično razočaravajuće.
Primjedbe
Objavi komentar