Františeka Vlačila ponajviše pamtimo po remek-djelu "Marketa Lazarova", povijesnoj drami izabranoj za najbolji češki film svih vremena, a i pet godina ranije snimio je on dramu koja se bavi poviješću njegove zemlje. No, umjesto u srednji vijek gdje nas je odveo s "Marketom Lazarovom", u "Đavoljoj zamci" nas vodi u 17. stoljeće. Snimio je Vlačil to u pomalo bergmanovskom stilu i djeluje to mistično, misteriozno, a opet tako autentično i realistično. U prvom planu je konflikt između religije i znanosti. Religiju predstavlja fanatički jezuitski svećenik, a znanost stari mlinar i njegov sin koji će se naći na meti fanatičnog svećenika.
Starog mlinara ne podnosi samo svećenik, već i lokalni plemić, ali zato ga zbog njegovog znanja i sposobnosti cijene mještani. Zbog nekih događaja vezanih uz njegove pretke, mlinara se sumnjiči da se bavi vještičarenjem, a kada se ondje pojave švedski vojnici i zapale njegov mlin, on i njegova obitelj čudesno će preživjeti i stare priče ponovno će se potencirati. Tada će na scenu stupiti fanatični svećenik Probus koji će pokušati mještane okrenuti protiv mlinara i njegove obitelji. I sjajno Vlačil postiže dojam da se u selu zaista događa nešto zloguko, podmuklo, a takav je i ugođaj filma.
No, ta zlogukost ne dolazi, jasno, od mlinara, već upravo od tih vlastodržaca, velikaša i crkve, koji nastoje narod i dalje držati pod svojom čizmom. Ne odgovaraju im pametni ljudi koji misle svojom glavom poput mlinara koji mogu djelovati poticajno na ljude, potaknuti ih da i sami počnu razmišljati i ne uzimaju sve zdravo za gotovo. Klasična je to priča o crkvi i vlasti koje su tijekom cijele povijesti gotovo uvijek išle ruku pod ruku i trudile se obične ljude, tu veliku većinu držati neobrazovane i u mraku kako bi lakše s njima mogli gospodariti, no uvijek će se pojaviti netko tko će se protiv njih pobuniti.
Primjedbe
Objavi komentar