Islanđanin Baltasar Kormakur jedan je od onih europskih filmaša koje bi se možda moglo opisati i kao podvojene ličnosti. Paralelno on snima filmove i u Americi gdje očigledno dobro zarađuje štancajući uglavnom bezvezne akcijske filmove, no zato kod kuće snima kvalitetne i uvjerljive filmove. Takav je i "Touch", emotivna i nježna romantična drama snimljena s puno stila. Tužna je to i tragična priča o tome kako se sudbina ponekad može tako okrutno poigrati s nečijim životima, a scenarij je zajedno napisao s filmskim debitantnom u šezdesetima Olafom Olaffsonom, piscem koji se devedesetih obogatio kao jedan od vodećih ljudi japanskog tehnološkog giganta Sonya.
Radnja se događa taman negdje na početku pandemije koronavirusa. Taj čudnovati virus se pojavljuje, vlasti još ne znaju što da rade i granice samo što se nisu počele zatvarati. Kristofer (poznati islandski glazbenik Egill Olafsson kojem je taman na početku produkcije dijagnosticirana Parkinsonova bolest) je 70-godišnji udovac koji živi sam na Islandu, a u početnoj je on fazi demencije i očito je pitanje trenutka kada će izgubiti sjećanje. Kada mu liječnik sugerira da je sada pravi trenutak da završi sve nezavršene poslove tijekom života, Kristofer će zatvoriti svoj restoran u Reykjaviku i zaputiti se u London unatoč restrikcijama koje već vladaju zbog epidemije COVID-a. A koji su to nerazjašnjeni i nezatvoreni računi zbog kojih je ovaj starac odlučio krenuti na put saznat ćemo u paralelnoj priči koja se odvija pedesetak godina ranije.
Upoznajemo tako krajem šezdesetih Kristofera kao mladića (režiserov sin Palmi Kormakur), mladog idealista koji studira u Londonu. Jednog dana on će iz protesta samo odlučiti napustiti studij i zaposlit će se kao perač suđa u japanskom restoranu u Londonu, kao šegrt Takahashi-sana (Masahiro Motoki iz sjajnog Oscarom nagrađenog japanskog filma "Departures"). On je pak u London stigao iz Hirošime nakon II svjetskog rata kao udovac s kćeri Miko (japanska pjevačica i manekenka Koki, inače kćer poznatog japanskog pjevača i glumca Takuya Kimure i pjevačice Shizuke Kudo).
I upravo će susret Kristofera i Miko biti jedan od onih sudbonosnih i buknut će između ovo dvoje mladih ljudi jedna od onih strastvenih romansi. No, kao što nam je jasno na samom početku jer vidimo da je stari Kristofer sada sam, nije to bila sretna romansa. Što se dogodilo između njih dvoje i kako ih je život razdvojio i zašto, doznat ćemo u obje grane ove emotivne i dirljive romantične drame, snimljene tako nježno s puno stila. Vizualno također "Touch" djeluje baš prekrasno, sjajno je Kormakur dočarao i te kasne šezdesete, a snimio je Kormakur to tako elegantno, ugođajno u pomalo staromodnom štihu. Baš jedan od onih filmova koji se uvuku pod kožu.
Primjedbe
Objavi komentar