Još jedna u nizu sjajnih socijalnih drama stigla je iz laboratorija belgijske braće Jean-Pierrea i Luca Dardennea. Iako "Sin" možda ne uživa status njihovih najhvaljenijih filmova, meni je ova psihološka drama jedno od najboljih ostvarenja braće Dardenne. Možda zato što tematski barem malo odstupa od filmova kakve su snimali od početka devedesetih pa naovamo jer nije "Le fils" isključivo klasična coming-of-age socijalna drama o ljudima (uglavnom mladima i djeci) s margine društva, već je to i iznimna psihološka drama. Premijeru je i ovaj film imao u Cannesu, gdje su Dardennei osvojili dvije Zlatne palme, a te je 2002. godine nagradu za najboljeg glumca odnio odlični belgijski glumac OIivier Gourmet koji je godinama bio konstanta u filmovima slavne braće.
On je Olivier, stolar zaposlen kao mentor učenicima, praktikantima, i to, ako sam dobro shvatio, problematičnim klincima iz popravnog doma ili maloljetničkog zatvora. Radi on taj posao očito godinama, a njegovo ponašanje potpuno će se promijeniti kada odluči na praksu uzeti tinejdžera po imenu Francis. Taj dječak od kojih 15, možda 16 godina upravo je izašao iz maloljetničkog zatvora, a kad saznamo zašto je ondje bio, shvatit ćemo i razlog čudnog Olivierovog ponašanja. Nekoliko godina ranije Francis je ubio Olivierovog sina, a mladić i ne zna da je njegov šef otac dječaka kojem je oduzeo život.
I razvit će Olivier bolesnu fascinanciju dječakom koji je ubio njegovog sina. Kao da će pokušavati doznati što više o njemu. Pratit će ga, čak će mu ukrasti ključeve stana u kojem živi kako bi ga istražio. Kao da će Olivier pokušati saznati tko je zapravo taj klinac koji mu je oduzeo sve jer shvatit ćemo i da se ovom čovjeku život potom potpuno raspao. Vidjet ćemo da mu se brak raspao i da je njegova bivša žena pronašla drugog čovjeka s kojim je trudna, a i ta spoznaja dodatno će utjecati na Oliviera. Istovremeno, Francis koji dolazi iz jedne od onih lowliferskih raspadajućih obitelji, u Olivieru će pronaći uzora i neku vrstu očinske figure kakvu nikad nije imao.
Olivier je pak istovremeno bijesan, ogorčen i prepun mržnje prema tom dječaku i na neki način bi mu se osvetio, no on je zapravo moralna i dobra osoba kojem je zapravo potpuno nejasno kako i zašto je taj klinac ubio njegovog sina. Sam taj čin mu je potpuno neshvatljiv, nepojmljiv i približavat će se on Francisu i zato što će iz njega pokušati izvući razloge i povode toga što je učinio. Možda sam previše otkrio oko samog sadržaja jer u trenutku dok spoznamo tko je zapravo Francis i što je učinio, gledatelj doživi potpuni šok. No, dogodi se to relativno brzo u filmu koji je snimljen u tipičnom dardenneovskom stilu, kamerom iz ruke koja uglavnom stalno prati glavnog protagonista odnosno Oliviera koji kao da ni sam ne može shvatiti zašto želi biti u blizini tog klinca koji istovremeno prema njemu osjeća odbojnost i samilost.
Primjedbe
Objavi komentar