Začuđujuće monotonu, na trenutke i dosadnu ratno - povijesnu dramu snimio je novozelandski filmaš maorskog porijekla Mike Jonathan. "In the Fire of War" je film o nečemu što bismo mogli opisati kao maorski Alamo, odnosno o ključnoj bitci u kojoj su britanski kolonizatori porazili starosjedioce Novog Zelanda i zagospodarili otocima. Odigrala se ona početkom 1864. godine, a najavljivan je ovaj film i kao prvi u kojem su se nakon kultnih "Once Were Warriors" ponovno spojila dva najpoznatija maorska glumca, Temuera Morrison i Cliff Curtis. No, bilo je to baš čudno jer nekako pretpostavljam da bi ratni filmovi trebali biti barem dinamični, uzbudljivi i brzog ritma, ovo je bilo sve suprotno.
Drugi veliki problem je što tu praktički nemamo lik(ov)a za koje bismo se mogli uhvatiti i do kraja ćemo shvatiti da je to zapravo priča o nekoliko maorske djece i tinejdžera koji će zapravo preživjeti taj krvavi obračun. Najbolji dio filma koji je bio i novozelandski kandidat za Oscara za najbolji film izvan engleskog područja pošto se tu uglavnom govori maorskim je sami početak. Trenuci kada iščekujemo tu bitku u kojima su se ratnici iz maorskih plemena konačno uspjeli udružiti u borbi protiv zajedničkog neprijatelja i zakopati ratne sjekire. Britanci se približavaju, oni se svađaju oko toga što će sa zarobljenim klincem koji je mješanac između maora i bijelca za kojeg su uvjereni da je špijun.
Iako je bitka kod Orakua u prvom planu, puno toga se događa u pozadini jer taj klinac po imenu Haku će na sve načine pokušati dokazati da nije nikakav špijun ili izdajnik, već je igrom slučaja završio među bijelcima. Tu je i djevojka Kopu koja je svojevrsna plemenska vračara i pripadnici njenog plemena vjeruju da kroz nju progovara njihov bog rata, a Haku ju je sada očarao i poremetio joj te medijske senzore. Na kraju će se pokazati da je Hakuov otac zapravo zapovjednik britanske vojske, a situacija je kaotičnija jer je dio Maora već prešao na kršćanstvo dok ih dio i dalje vjeruje u svoje bogove. Očekivao sam od ovog filma da će ipak biti nešto drugo, a iako je očigledno da su se autori potrudili da djeluje to što autentičnije i što uvjerljivije, ipak mi je to bilo dosta razočaravajuće.
Primjedbe
Objavi komentar