"Saturn Return" je netipična biografska glazbena drama o španjolskom indie-rock bendu Los Planetas iz Granade koji je na vrhuncu popularnosti bio devedesetih godina prošlog stoljeća. Nije to klasična rock-biografija jer odmah na početku autori nas upozoravaju da to nije film o legendi o Los Planetas, već djeluje to prilično kaotično, psihodelično i avangradno, kao da se ni sami članovi benda baš i ne sjećaju precizno tog razdoblja i sve im je nekako u magli. Pratimo tako priču o bendu koji je odmah s prvim albumom postao popularan da bi im drugi album bio promašaj, a sada trebaju snimiti treći album koji bi im mogao odrediti budućnost. Film je to o krizi u bendu koja je uslijedila nakon što ih je napustila basistica u koju su zaljubljeni i gitarst i pjevač.
Gitarist je ktome ozbiljno zaglibio s drogama, autodestruktivan je i stalno se svađa s frontmenom benda. Svađaju se oni stalno i s diskografima od kojih traže da im plate snimanje novog albuma u New Yorku. Danas znamo da im je taj treći album (na kojem se nalazi pjesma "Segundo premio" kako se u originalu i naziva film) bio ključan i odredio ih kao velike zvijezde španjolske rock scene. Ne mogu baš reći da me "Saturn Return" posebno oduševio, no na zanimljiv način film koji su zajedno režirali Isaki Lacuesta i Pol Rodriguez prikazuje ne samo dinamiku odnosa među likovima, već i njihove osobne priče. Donosi nam ovaj film i zanimljiv uvid i u alternativnu scenu Granade u drugoj polovici devedesetih jer ujedno je "Saturn Return" i svojevrsni portret jedne ere i jedne generacije.
Djeluje to podjednako psihodelično i melankolično, eksperimentalno i snoliko, a imao je ovaj film čak 11 nominacija za španjolsku filmsku nagradu Goya osvojivši njih tri, za montažu i zvuk dok su Lacuesta i Rodriguez podijelili nagradu za najbolje režisere. Zanimljivo je kako je prvotno film trebao režirati puno poznatiji Jonas Trueba, a kada je on u zadnji čas odustao i priklonio se nekom drugom projektu, angažiran je iskusni Lacuesta. No, samo nekoliko dana uoči snimanja Lacuestina kćer je oboljela od leukemije tako da je režiju uglavnom preuzeo njegov asistent Rodriguez te su na kraju obojica potpisani kao režiseri. Bio je to zanimljiv i netipičan biografski film o bendu koji je obilježio jedno razdoblje na španjolskoj glazbenoj sceni, a ističe se baš po tome što pokušava donijeti intimne priče onoga što su ti ljudi osjećali u tom trenutku i što je dovelo do snimanja tog za njih prijelomnog albuma.
Primjedbe
Objavi komentar