U najkraćim crtama ova sportsko - socijalna drama mogla bi se opisati kao japanska varijacija na temu Eastwoodove "Million Dollar Baby". Ali s puno bitnih i velikih razlika. Glavna protagonistica odnosno mlada boksačica iz Tokija Keiko nikad ni izbliza neće doći u priliku ni prismrditi borbi za titulu prvakinje svijeta, već se ona bori na nekim lokalnim turnirima za šaku jenu. I dok je nesretna boksačica u izvedbi Oscarom nagrađene Hilary Swank teško stradala u ringu, Keiko je od početka gluhonijema i jasno nam je da ona i nema nikakve predispozicije za boks.
No, kao što njen stari trener i vlasnik dvorane u kojoj trenira ističe, Keiko je mala, spora, kratkih ruku, no sve to nadoknađuje velikim srcem i voljom. Premijeru je ova drama imala u sekciji Encounters festivala u Berlinu, a snimljen je ovaj film prema memoarima stvarne gluhonijeme boksačice Keiko Ogasawara. Radnja se tu odvija u Tokiju za vrijeme epidemije covida kada će zbog sve manjeg broja boksača, stari trener odlučiti prodati svoju dvoranu, a najpogođenija tom odlukom bit će upravo Keiko.
I nije to ni izbliza klasični boksački film. Prigušena je to, low-key drama, karakterna studija o djevojci koja je svim silama odlučila opstati u profesionalnom boksu i sve je podredila tome iako joj je i samoj jasno da nikad neće dogurati dalje od lokalnih okršaja sa sličnim neperspektivnim boksačicama. Ne čeka Keiko poput recimo Rocky velika borba u završnici filma koja bi joj mogla odrediti karijeru, već je to podjednako film o borbi sa samim sobom, o svakodnevnoj borbi za opstanak i preživljavanje u svijetu koji baš i nije krojen po njenoj mjeri. Dirljiva je to priča o upornosti, volji, snimljena u retro stilu nekom starom, 16-milimetarskom kamerom pa i slika djeluje nekako zrnato.
Primjedbe
Objavi komentar