Početkom šezdesetih generacija mladih brazilskih filmaša je pod utjecajem talijanskog neorealizma i ostalih modernih tekovina u europskom filmu pokrenula novu struju i u brazilskom filmu. Taj pokret se nazvao "Cinema Novo", a među tim mladim filmašima koje je mučila bijeda i siromaštvo većine brazilskog stanovništva bio je tada i Nelson Perreira dos Santos. Tako se njegov "Vidas secas" ili "Suhi životi" smatra jednim od ključnih filmova ovog brazilskog modernističkog pokreta, a riječ je o filmu snimljenom gotovo u stilu talijanskog neorealizma. Djeluje ono što ćemo ovdje vidjeti zastrašujuće realistično, uvjerljivo, a snimljen je film na stvarnim lokacijama sa skromnim budžetom s dobrim dijelom neprofesionalnim glumcima.
Kao inspiracija je Perreiri poslužio istoimeni roman Graciliana Ramosa iz 1938. godine, a on je radnju filma smjestio na područje sjeveroistoka Brazila četrdesetih gdje jedna obitelj pati zbog posljedica suše. Zbog nje su oni morali napustiti svoja sela, lutaju pustarama gladni, žedni i bijedni, a situacija je tako dramatična da su prisiljeni pojesti i svog papagaja kućnog ljubimca. Obitelj se sastoji od Fabiana, njegove žene Marie i njihova dva malena sina, a putem ih prati podjednako mršavi izgladnjeli pas. Traže oni bilo kakvo mjesto gdje bi Fabiano mogao dobiti posao, a kada su ljudi u takvoj bezizlaznoj situaciji, vrlo ih je lako iskorišavati. Tako će se oni skućiti u napuštenoj kolibi u vlasništvu stočara koji će im dopustiti ostanak ondje ako će raditi za njega gotovo poput roba, no naravno da će ga gazda prevariti.
Iako se radnja odvija četrdesetih, Perreira je ovim filmom želio poručiti da se situacija u njegovoj zemlji nije puno promijenila i u vrijeme dok su "Suhi životi" prikazani, a premijeru su imali na festivalu u Cannesu. Vidimo tako da nitko tu neće biti na strani siromašnog, nepismenog i bijednog seljaka koji će ubrzo završiti i u zatvoru, a protiv njega će biti i vlast, čak i crkva koji će prije vjerovati bogatom zemljoposjedniku. Zastrašujuće je kako baš nikoga nije briga za ovu bijednu i gladnu obitelj, a nije to jedan od onih filmova sa sretnim završetkom jer očito je to obitelj kojoj je u tom trenutku povijesti nemoguće uspjeti. Ono što najviše šokira ovdje je što sve to djeluje tako stvarno i realistično i jasno nam je da isto ono što proživljava ova obitelj, prolaze i bezbrojne obiteljski sličnih stvarnih nesretnika.
Primjedbe
Objavi komentar