Bliski susret sa smrti potpuno će promijeniti arhitekta iz San Francisca kojeg je utjelovio Jeff Bridges u psihološkoj drami Australca Petera Weira (Galipolje, Godina opasnog življenja, Svjedok, Društvo mrtvih pjesnika, Trumanov Show). Pukim čudom Max Klein je preživio pad aviona iz San Francisca za Houston. I ne samo da je preživio, već je on srušeni avion napustio potpuno neozlijeđen i to noseći u rukama bebu i vodeći dječaka. Maxov najbolji prijatelj Jeff koji je sjedio pored njega u avionu je umro na licu mjesta, uostalom kao i velika većina putnika i osoblja. Ljudi na sceni nesreće Maxa smatraju herojem, no on jednostavno odlazi, prijavljuje se u motel, a ubrzo shvaćamo da on nije odlučio samo napustiti mjesto nesreće, već i svoj dotadašnji život.
Neće to ipak ići samo tako lako jer će ga ubrzo pronaći FBI i vratiti kući ženi (Isabella Rossellini koja ovdje dijelom i zbog frizure izgleda gotovo kao dvojnica slavne mame Ingrid Bergman). Angažiran je i psihijatar (John Turturro), oko članova obitelji preživjelih lešinari i odvjetnik (Tom Hulce) i uvjerava ih da mogu dobiti milijunske odštete. No, ništa od toga uopće ne zanima Maxa koji je sada potpuno drukčiji čovjek. Kao da ne može shvatiti zašto je on preživio takvu nesreću neokrznut dok je njegov najbolji prijatelj stradao i sada na život gleda potpuno drukčije i počinje se ponašati kao da je prevario smrt. Kao da živi na nekom posuđenom vremenu jer je već trebao biti mrtav i na užas obitelji i prijatelja se ponaša kao da mu se više ništa ne može dogoditi.
Nitko ne može razumjeti te njegove radikalne promjene u ponašanju i karakteru osim Carle (Rosie Perez je nominirana za Oscara za najbolju sporednu ulogu) kojoj je u nesreći poginulo maleno dijete. Nju proždire krivnja jer se smatra odgovornom za pogibiju djeteta, a iskustvo koje su prošli sve više će približavati ovo dvoje ljudi premda neće to biti klasična filmska romansa. Premda Bridges tada još ni izbliza nije uživao status glumca kakav ima danas, bio je on odličan izbor za ulogu Maxa kojeg je utjelovio nekako suptilno, nenaglašeno kao što bi to možda učinili neki drugi glumci. To i ne čudi jer "Fearless" nije film o katastrofi u klasičnom smislu, već je to egzistencijalna drama o susretu sa smrću i posljedicama tog susreta.
Film je to koji se više bavi pitanjem kako živjeti nakon čuda preživljavanja, a upravo ta kombinacija psihološke kompleksnosti, filozofske refleksije i formalne suzdržanosti čini ga jednim od najzrelijih, nažalost i najpodcjenjenijih filmova Petera Weira. On ne pristupa temi avionske nesreće kao spektaklu ili trileru, nego je koristi kao polazište za introspektivno istraživanje ljudske psihe nakon susreta sa smrću. Odlučio se on i za neobičnu naraciju koja nije linearna, ni usmjerena na vanjsku radnju, već na unutarnje stanje likova. Flashbackovi avionske nesreće pojavljuju se fragmentarno i subjektivno, bez jasnog dramaturškog vrhunca, čime se oponaša način na koji trauma funkcionira u sjećanju. Sama nesreća nije središnjica filma, već je ona neka vrsta sjena koja neprestano prati likove.
Primjedbe
Objavi komentar