Ovaj nevjerojatan i inspirativan dokumentarac koje su na krajnjem sjeveru Norveške snimile američke dokumentaristice Heidi Ewing i Rachel Grady vodi nas u jednu posebnu školu koja se nalazi u arktičkom krugu. Riječ je o nečemu što se naziva "Folk High School" ili narodna srednja škola, a institucija je to koja ne nudi diplome ili posebna zvanja, već danas prvenstveno služi mladima da prebrode period između adolescencije i odrasle dobi. I u sebi probude "mozak čovjeka kamenog doba", kako će im objasniti jedan od nazovimo to nastavnika ondje te u tim snježnim, hladnim polarnim predjelima jednu školsku godinu provedu gotovo na način kojim su živjeli njihovi preci stoljećima i tisućljećima ranije.
Premda to zvuči ekstremno, za narodnu školu Pasvik vlada ogroman interes i svake godine ondje stiže nekoliko desetaka mladih i to ne samo iz Norveške, već i ostalih krajeva Europe. I riječ je uglavnom o tjeskobnim klincima od 18, 19 godina koji se jednostavno ne snalaze u tom modernom svijetu. Nemaju samopouzdanja, nepripremljeni su za odrasli život, zaglavili su u toksičnom okruženju koje valjda stvara odrastanje pod pritiskom društvenih mreža. I takvi klinci dolaze u tu školu koja bi se mogla opisati svojevrsnom životnom školom i stječu ondje vještine koje današnjim modernim ljudima i nisu prijeko potrebne, no njima su očito važne kako bi se osjećali sigurnije, spremnije.
Naravno da je u početku za sve njih to ozbiljan šok jer iz sigurnosti i topline gradova dolaze na krajnji sjever Norveške, mjesto koje je pod snijegom valjda od listopada pa do travnja. I ondje ih uče kako preživjeti u toj surovoj i škrtoj zimskoj prirodi, kako kampirati u šumi na snijegu i zapaliti vatru, a prvi korak je upoznavanje svakog pojedinog učenika s psom o kojem se mora brinuti. Jer jedna od lekcija ondje je i učenje vožnje na saonicama koje vuku psi, a vidjet ćemo da će se praktički svi ti mladi kroz jednu školsku godinu bitno promijeniti. Odrasti, očvrsnuti, osloboditi se straha, a autorice su fokus usmjerile na troje klinaca čije sudbine najviše pratimo.
Jedna od njih je i mlada Norvežanka Hege koja je u teškoj depresiji otkako joj je poginuo otac s kojim je bila jako bliska. Tu je i mladi Nizozemac koji jednostavno nema nikakve socijalne vještine, teško se uklapa u društvo i teško stvara prijateljstva. No, ondje ih uče da se moraju oslanjati jedni na druge, surađivati, vjerovati drugim ljudima, a ne zamarati se time što drugi misle o njima. Osobito je terapeutsko i njihovo povezivanje s psima jer svaki od učenika dobija jednog psa za kojeg se mora brinuti, a dobro znamo da su psi vrlo zahvalna bića koja ljudima itekako znaju vratiti na pažnji i dobroti. I vizualno "Folktales" izgleda senzacionalno jer autorice puno koriste tu snježnu norvešku divljinu, a premda život ondje nije nimalo lagan i ugodan, nekako imam mišljenje da bi skoro svima dobro došao jedan takav odmor od modernog svijeta i pritisaka koje on nosi.
Primjedbe
Objavi komentar