Nezavisnom američkom filmašu Dabielu Goldhaberu (Cam, How to Blow up a Pipeline) je kao inspiracija za ovaj slasher poslužio zloglasni istoimeni horor iz 1978. godine. Taj mondo horror film je godinama nakon što ga je snimio izvjesni John Alan Schwartz pratila priča da su u njima prikazana stvarna ubojstva i stvarne smrti, a vrlo brzo je stekao kultni status među ljubiteljima horora. No, nije "Faces of Death" samo inspiracija Goldhaberu, već je tim zloglasnim filmom opsjednut i manijakalni ubojica iz njegovog filma koji ubija ljude kopirajući brutalna ubojstva iz originalnog filma. I diže te "snuff" filmove na društvene mreže na koje ih potom pušta Margot (Barbie Ferreira), content moderatorica na društvenoj mreži koja neodoljivo podsjeća na Tik-Tok.
Ta debeljuškasta djevojka se i dalje ne može oporaviti od traume iz nedavne prošlosti također vezanoj uz jedan morbidni i stravični video koji je završio na društvenim mrežama. Činit će joj se u početku da je riječ o insceniranim ubojstvima u videima, no kako će tih video uradaka biti sve više, postajat će ona sigurnija da neki bolesnik tu stvarno ubija ljude. Naravno da joj nitko u to neće vjerovati, a kada je tako u horor filmovima, tada protagonistica sama odlučuje istražiti tko je taj koji snima te filmove. Doduše, mi već znamo da ih bolesnik Arthur Spevak (Dacre Montgomery) zaista ubija pa tako nestaju neke poznate ličnosti poput influencera i televizijskih voditelja kojima je ubojica pripremio zaista jezive smrti.
I zbilja je to krvav i brutalan slasher koji pomalo ulazi na teren poznatog horor serijala "Vrisak", a snimio je Goldhaber horor koji je ujedno i brutalna satira. Bavi se "Faces of Death" prvenstveno odnosom suvremenog društva prema nasilju, viralnom sadržaju i digitalnoj dehumanizaciji. Iznimno je to kritičan film prema današnjim fenomenima poput društvenih mreža na kojima i u stvarnosti možemo vidjeti najbrutalnije i najodvratnije uratke. I zaista postaje ljudi koji rade kao moderatori sadržaja na tim mrežama i zapravo je teško uopće zamisliti što sve to ti ljudi moraju pogledati i kako to uopće netko može psihički podnijeti.
Film stalno postavlja pitanje jesu li prikazi koje gledamo autentični ili samo performans za publiku željnu šoka čime se problematizira moderna internetska kultura u kojoj je gotovo nemoguće razlikovati stvarnost od manipulacije ili je riječ o deepfakeu koji se danas vrlo lako napravi uz pomoć umjetne inteligencije. Otvara Goldhaber i pitanje koliko smo zapravo otupili prema nasilju jer suočava nas sa činjenicom da publika konzumira brutalne snimke gotovo kao zabavu, bez ikakve empatije. Koristi on priču o serijskom ubojici i viralnim videima kako bi kritizirao algoritamsku ekonomiju pažnje odnosno sustav u kojem ekstremniji i šokantniji sadržaj automatski dobiva veću vidljivost i angažman korisnika i samo je na površini "Faces of Death" brutalni krvavi horor, a kad se zagrebe ispod površine još je to brutalnija društvena kritika.
Primjedbe
Objavi komentar