U prvoj sceni drame finske autorice Selme Vilhunen koja je 2014. godine bila nominirana za Oscara za kratki film, ne naslućujemo da je brak političarke i zastupnice u parlamentu Juulie (Alma Pöysti) i protestantskog svećenika Matiasa (Eero Milonoff) u krizi. Izmijenjuju ovi roditelji pomalo feminiziranog desetogodišnjeg dječaka nježnosti u krevetu, no već u sljedećoj sceni shvaćamo da Matias već duže vrijeme ima ljubavnicu i vara ženu s nešto mlađom Enni (Oona Airola). Očito je da on i dalje voli Juuliu, no nikako ne može ostaviti Enni, a situacija će se dodatno zakomplicirati kada Juulia sazna da Matias ima ljubavnicu.
No, umjesto da ga ostavi, ona će mu predložiti da ostanu zajedno i probaju otvorenu vezu te će Matias tako nastaviti paralelnu vezu s Enni dok će si Juulia također pronaći drugog partnera. I to mladog transvestita Misku koji je u istovremeno u vezi s nekakvim Šveđaninom. Pratit ćemo tako dugoročno taj eksperiment koji će u početku možda djelovati fora i osvježavajuće za njih oboje, no pitanje je hoće li ih kroz duže vrijeme usrećiti. Glavno je pitanje može li takav aranžman uopće funkcionirati i jesu li ljudi spremni dijeliti svoje partnere s nekim drugim, ali i što od takve veze mogu očekivati ti drugi partneri.
Naravno da će se vrlo brzo sve to zakomplicirati, a iako sam očekivao da bi tu moglo biti i onog tipičnog finskog crnog humora, odlučila se Vilhunen tu držati klasične drame. Film je to koji propitkuje što bi to mogla značiti sloboda i je li tipična, tradicionalna mogomamna veza ono što sputava i Juuliu i Matiasa. I premda je Finska očigledno iznimno liberalna država, malo mi je ipak sve to djelovalo neuvjerljivo jer ipak je ona ugledna političarka, a on je svećenik i mislim da bi javnost definitivno u stvarnosti saznala za nešto takvo i da bi to bila ozbiljna tema. Iako je moje mišljenje da nečiji privatni životi ne bi trebali biti medijska tema, osim ako ti privatni životi ne sadrže nešto protuzakonito i suspektno.
Dijelom sam možda i razočaran jer sam u nekom opisu prije nego što sam odlučio krenuti ovaj film koji se može pronaći na HBO-u da je riječ o briljantnoj komediji, no nisam baš tu našao ništa briljantnog, kao ni komediju. Na trenutke čak "Četvero malih odraslih" i upada u vode patetike i melodrame iako se ne može poreći da je riječ o prilično provokativnoj drami koja tematizira nešto što je još uvijek društveni tabu. Najjači adut filma su svakako dvoje glavnih glumaca, posebno Pöysti koja je iste godine briljirala i u ekscentričnoj Kaurismäkijevoj romantičnoj komediji "Palo lišće" za koju je bila nominirana i za europsku glumicu godine. Za ulogu Juulie je pak nagrađena najprestižnijom finskom filmskom nagradom, Jussi Award za glumicu godine.
Primjedbe
Objavi komentar