Jedva godinu dana nakon što se predstavio iznimno zanimljivim debitantskim trilerom "Tesis", španjolsko - čileanski autor Alejandro Amenabar snimio je SF triler koji ga je prometnuo u svjetsku zvijezdu. U vrijeme snimanja filma Amenabar je tek napunio 25 godina i činilo se da mu je samo nebo granica, no nekako je on posljednjih godina posustao. Ipak, zato imamo te iznimno originalne i uzbudljive filmove iz njegovog ranog perioda koji odavno imaju kultni status. Taj status dodatno je učvršćen samo koju godinu kasnije kada je Cameron Crowe snimio holivudski remake njegovog filma pod nazivom "Vanilla Sky" s Tomom Cruiseom i Cameron Diaz dok je Penelope Cruz ponovila ulogu iz originalnog filma.
Bavi se Amenabar ovdje nizom zanimljivih filozofskih i psiholoških tema o stvarnosti i identitetu jer što ostaje od života jednom bogatom, uspješnom, ali nevjerojatno površnom mladiću poput Cesara (Eduardo Noriega debitirao je u prethodnom Amenabarovom filmu) kada u teškoj prometnoj nesreći ostane unakažen. Od oca je on naslijedio firmu koju vodi, a mijenja ovaj mladić koji se smatra privlačnim cure kao čarape i potpuno mu je nebitno što one osjećaju. No, i to će se promijeniti kada upozna Sofiu (Penelope Cruz), mladu glumicu koja je na njegovu rođendansku proslavu stigla u društvu njegovog najboljeg prijatelja Pelaya (Fele Martinez).
Taj prvi susret s njom ujedno će biti i posljednji jer će sljedećeg jutra on sjesti u auto ljubomornoj i potpuno opsesivnoj ljubavnici koju je napucao kao staru kantu Nuriji (Najwa Nimri). Ona će namjerno sletjeti s ceste u kojoj će poginuti dok će se Cesar nakon nekog vremena probuditi iz kome potpuno unakažen, deformiranog lica te će početi nositi masku kako bi ga sakrio, a djeluje kao ni da ga Sofia više ne može takvoga vidjeti. I to ponajviše jer se gubitkom ljepote Cesar i potpuno karakterno promijenio, sve dok zapravo shvatimo da tu ništa nije onako kako na prvu izgleda.
Sjajno su Amenabar i njegov standardni scenaristički suradnik iz tog vremena i najbolji prijatelj Mateo Gil strukturirali ovu priču u kojoj nam je gotovo nejasno što su snovi (ili bolje rečeno noćne more), a što stvarnost. Granica između sna, halucinacije i stvarnosti tu je gotovo potpuno izbrisana, a djeluje "Abre los ojos" kao pravi labirint jer i gledatelj poput Cesara tu stalno mora preispitivati ono što vidi. Sjajno oni tu kombiniraju elemente trilera, SF-a pa i melodrame, a problematiziraju oni tu i teme kao što su kult fizičke ljepote, strah od smrti te može li se i kako pobijediti smrt i koliko bi to koštalo u moralnom i psihološkom smislu.
Primjedbe
Objavi komentar