Irski dokumentarist Gar O'Rourke se zaputio u Ukrajinu kako bi snimio svoj prvi dugometražni film, a za razliku od većine onoga što se posljednjih godina snima u Ukrajini, tema "Sanatorija" nije rat. Ne izravno, no naravno da se od njega ipak ne može pobjeći jer opservacijski esejistički dokumentarac o sanatoriju Kuyalnik u okolici Odese na Crnom moru je snimao tijekom 2023. godine. Taj ogromni sanatorij tipični je primjer sovjetske, brutalističke megalomanske arhitekture, a to lječilište je popularno već desetljećima zbog blata s navodno ljekovitim svojstvima. I dok je nekoć sve to vjerojatno izgledalo grandiozno, sada je to gotovo ruševina, zapušteno, skoro poput onih rijetkih preživjelih hotela iz tog vremena na Jadranskom moru.
Sad smo na 18 posto kapaciteta i jedini cilj je preživjeti, objašnjava baš jako debeli domar u sanatoriju, a djeluje sve to zbilja otužno. Svejedno, ljudi i dalje ondje dolaze u potrazi za rješenjem za zadravstvene probleme. Ima tu onih koje boli kičma, tu je i djed koji je cijeli život radio u rudniku pa je razvio neke bolesti i to blato mu dobro dođe. Dolaze ondje i parovi koji se bore s neplodnosti jer vjeruju da bi im tretmani tim ljekovitim blatom mogli pomoći ili barem koristiti. O'Rourke se osim na nekoliko pacijenata sanatorija među kojima se ističu smotani 40-godišnjak koji je ondje stigao u pratnji mame, usredotočuje i na djelatnike sanatorija.
Autor je tu poput muhe na zidu i ne miješa se on uopće u dinamiku događaja, već samo s kamerom bilježi ono što se događa oko njega. I zanimljiv je to film, sa zanimljivim likovima koje je pronašao, a posljedice rata ipak se tu osjete na sve strane. Dobar dio pacijenata su i ranjeni vojnici koji dolaze na rehabilitaciju, a taj dojam mira i idile povremeno razbijaju zračni napadi i detonacije. Na koje se uglavnom više nitko i ne obazire, osim kada je zbilja opasno i bombe valjda padaju negdje baš jako blizu. Prikazuje O'Rourke tu kako rat utječe na mentalno zdravlje, međuljudske odnose i životne želje pojedinaca, istovremeno ističući otpornost i snagu zajednice koja se drži rutine terapija i socijalnih aktivnosti unutar prostora koji je vizualno i emotivno u potpunom kontrastu s ratnim okruženjem.
Primjedbe
Objavi komentar