Dvojica glavnih junaka satirične SF komedije Poljaka Juliusza Machulskog naći će se u situaciji kojoj bi im dobar dio muškaraca pozavidio. Radnju je Machulski smjestio u blisku budućnost odnosno u 1991. godinu kada će dva poljska znanstvenika pristati dobrovoljno sudjelovati u prvom ljudskom hibernacijskom eksperimentu koji je osmislio slavni profesor Wiktor Kuppelweiser. No, umjesto za tri godine, Max i Albert će se iz hibernacije probuditi za 53 godine u svijetu poharanom nuklearnim ratom i koji je specifičan po tome što u njemu uopće više nema muškaraca! Nuklearni rat su očito uspjele preživjeti samo žene, a iako se na prvu može činiti da je svijet u kojem će njih dvojica biti jedini muškarci nešto savršeno, pokazat će se da to baš i nije tako.
Jedan je od problema što su žene postale potpuno aseksualne i ne zanimaju ih "niža bića" ili muškarci i fizički kontakt uopće, a nuklearni rat je navodno potpuno izbrisao muške gene. Ubrzo će Max i Albert shvatiti da su im životi ugroženi jer postoje dvije frakcije žena od kojih jedna glasno navija da ih se smakne, a uživa "Sexmission" i danas kultni status u Poljskoj. Kako je Machulski sin slavnog poljskog kazališnog režisera i glumca Jana Machulskog i glumice Haline Machulske, tako su ga ponekad znali kritizirati da je šansu dobio upravo zahvaljujući sjajnim roditeljima.
I da zahvaljujući njima nije imao probleme kao neki njegovi kolege koji su također u svojim filmovima ismijavali komunistički režim. "Sexmission" je osim u Poljskoj bio iznimno popularan i u Sovjetskom savezu, a prepun je on više ili manje suptilnih aluzija na život u komunističkom bloku, posebno u Poljskoj. Bilo je to vrijeme kada su krenuli nemiri radnika u brodogradilištu u Gdanjsku, a ta ženska diktatura u filmu je neskrivena parodija na komunistički režim koji se već polako počeo urušavati. Tako i ovdje imamo tajne sastanke ženskog politbiroa koji zahvaljujući lažima i propagandom uspijeva održati sustav, a sve stanovnice se plaši da je svijet izvan tog ogromnog atomskog skloništa u kojem se odvija radnja nemoguć za život.
Do kraja će se pokazati da to baš i nije tako, a Max i Albert će ispasti i svojevrsni osloboditelji svih tih žena iz feminističko - totalitarističke diktature u kojoj žive. Ujedno je "Seksmisja" i satira na muškocentrični svijet u komunističkim režimima u kojima su na svim vodećim pozicijama bili muškarci, a ovdje je situacija potpuno suprotna. Upravo su muškarci tu bili odgovorni za sve loše i lako je za pretpostaviti da su oni izazvali nuklearni rat poslije kojeg su žene shvatile da im muški nisu potrebni jer samo izvode pizdarije i izazivaju katastrofe. Simpatičan je to film, SF komedija koja se po stilu potpuno razlikuje od filmova tog žanra koji su se u to vrijeme snimali na zapadu.
Primjedbe
Objavi komentar