Iznimno zanimljiv i kompleksan hibrid igranog i dokumentarnog filma snimio je Meksikanac Rodrigo Reyes. Broj iz naslova filma označava godine koje su prošle otkako je skupina španjolskih konkvistadora predvođena Hernanom Cortesom srušila astečko carstvo i od područja koje danas znamo kao Meksiko napravila svoju koloniju i podčinila brojno tamošnje domorodačko stanovništvo. Tako i radnju filma pratimo iz perspektive jednog konkvistadora koji je zalutao u vremenu i zaglavio u nekoj vremenskoj petlji pa je nakon brodoloma pri povratku kući, tek sada završio na onom mjestu gdje su se njegovi kolege iskrcali 1521. godine i krenuli u pohod prema Tehnoticlanu.
I ne samo da "499" djeluje vizualno upečatljivo, već donosi ovaj dokumentarac i iznimno zanimljivo filozofsko i egzistencijalističko promišljanje o posljedicama kolonijalizma. O zemlji nastaloj na brutalnom zločinu, pravom genocidu nad domorodačkim stanovništvom koje je ondje zatečeno, kao i da se u ovih pola stoljeća po pitanju nasilja očito nije puno promijenilo. Tog šutljivog i pomalo zbunjenog konkvistadora utjelovio je glumac Eduardo San Juan koji zapravo prati put svojih kolega iz 1521. godine i od istočne obale putuje prema mjestu gdje je nekoć bila astečka prijestolnica, a na njenom mjestu je izgrađen Mexico City.
I tim putem taj se konkvistador susreće s ljudima i sluša njihove priče, a te priče su užasavajuće. Kako će dolaziti sve bliže Mexico Cityu, te priče kao da će postajati sve gore i gore, a svi ti ljudi su ona najgora sirotinja, najčešće porijeklom baš indijanci i potomci ljudi koje su Cortes i društvo masakrirali. Premda konkvistador te ljude isključivo sluša, povremeno i mi slušamo njegove unutarnje monologe dok razmišlja o tome kako se prisjeća svojih barbarskih činova ili kako su na Aztece gledali s prijezirom kao divljake. No, divljaštvo je očito ondje ostalo jer neke od priča ljudi su potpuno šokantne i neopisive, tako neshvatljivo i zapanjujuće nasilne da bi ih se posramili i najgori barbari.
Nažalost, sve su te priče istinite i u njima preživjeli članovi obitelji opisuju kako su ostali bez oca, sina, muža. Jedna majka priča kako joj je skupina bandita divljački ubila 12-godišnju kćer, bivši policajac koji je kasnije i sam postao bandit priča kako je ubijao ljude, sve je tu potpuno suludo, nadrealno, frapantno i zastrašujuće. Premda mi je na početku koncept koji je osmislio Reyes djelovao pomalo čudno i zbunjujuće, do kraja se to pokazalo itekako mudro osmišljeno i efektno. Introspektivno, potresno i nešto što jednostavno tjera na razmišljanje jer kako će konkvistador shvaćati da u onome što je sam nekoć činio nije bilo nikakve slave, tako će mu postajati jasno da je situacija možda još i gore.
Primjedbe
Objavi komentar