Dvoje mladih se susretnu, zaljube se i sve bi dalje trebalo ići nekim svojim tijekom. Barem kada je riječ o zapadnoj civilizaciji, recimo u Glasgowu gdje se odvija radnja još jednog dobrog filma dvojca Paul Laverty - Ken Loach. No, neće to ići baš samo tako u romantično - socijalnoj drami premijerno prikazanoj u glavnom programu festivala u Cannesu. Casim (Atta Yaqub) je mladi Pakistanac i musliman, DJ koji pomaže ocu u dućanu i sanja kako će otvoriti noćni klub. Roisin (Eva Birthistle) je razvedena profesorica glazbe u katoličkoj školi koja predaje i Casimovoj mlađoj sestri. I vrlo brzo Casim i Roisin će se zaljubiti, upustiti u vezu, no postoji tu jedan problem.
I to prilično ozbiljan problem jer Casim je zaručen za svoju daljnju rođakinju i brak koji je dogovorila njegova konzervativna i tradicionalna pakistanska obitelj ne samo da bi ubrzo trebao biti sklopljen, već mu otac gradi i kuću. I svjestan je Casim da njegova obitelj, pogotovo strogi i tradicionalni otac neće ni čuti da bi on mogao biti u vezi s nemuslimankom i da bi mogao krenuti protiv sudbine koja mu je namijenjena. Činjenica da je u vezi s Pakistancem neće biti bez posljedica ni za Roisin jer kako radi u katoličkoj školi, tako joj i župnik mora dati potvrdu da može nastaviti ondje raditi i potpisati novi ugovor. No, ne samo da Roisin baš i nije redovita na misama, već se po župi priča da živi s muškarcem s kojim nije u braku, a da situacija bude gora, on je još k tome i musliman.
Otvara Loach u "A Fond Kiss" pitanje sukoba između osobne slobode i očekivanja zajednice, posebno unutar konzervativne obitelji. I dok smo se nagledali filmova slične tematike u kojima obitelji bijelih stanovnika baš i nije oduševljena kada im sin ili kći dođu kući s nekim druge rase i(li) vjere, ovdje je situacija još zanimljivija jer pratimo to nezadovoljstvo iz perspektive imigranata. Film je to i o generacijskom jazu između roditelja i djece, prve generacije doseljenika u Veliku Britaniju koji se nikad ondje nisu osjećali dobrodošlima i njihove djece rođene ondje koja se više osjećaju Britancima, nego Pakistancima.
Tako Loach tu otvara i pitanje identiteta druge generacije imigranata i kako oni balansiraju između tradiconalnih vrijednosti obitelji i modernog, sekularnog zapadnog društva čiji su članovi. Vidimo tu i kako religija utječe na svakodnevni život i kako religijske norme oblikuju odluke. Intimna je to ljubavna priča o dvoje mladih koji bi možda bili sretniji da se nikada nisu ni upoznali jer tada ne bi ni došli u situaciju da svojim odlukama podjele obitelj, što će biti slučaj s Casimom. Pratit ćemo tu tako kako će se razvijati veza unaprijed nekako osuđena na propast, no ako je ljubav prava, tada može izdržati sve i ništa drugo ne bi trebalo biti važno. Ili bi tako trebalo barem biti u teoriji.
Primjedbe
Objavi komentar