Nakon Currya Barkera i njegovog horora "Obsession", Kane Parsons je drugi gotovo pa tinejdžer koji je u svijet filma ušao nezavisnim hororom i odmah postao apsolutni hit na kino blagajnama. Osmislio je ovaj mladi Youtuber rođen 18.6.2005. godine "Backrooms" prema svom serijalu na Youtubeu, a nevjerojatno je to zreo i sjajno promišljen psihološki horor u kojem su izvrsni i Chiwetel Ejiofor i Renate Reinsve. S budžetom manjim od deset milijuna dolara "Backrooms" je zaradio gotovo 400 milijuna na svjetskim kino blagajnama, a baš je to nelagodan, jeziv i uvrnut film za koji mi se čini da je inspiraciju dijelom pronašao i u Lynchevom "Twin Peaksu" i njegovoj crnoj odaji.
Radnja se odvija 1990. godine u Santa Clari u Kaliforniji gdje je Clark (Ejiofor) voditelj trgovine namještajem. Ondje i spava, voli si čovjek i popiti, a iz razgovora s njegovom psihoterapeutkinjom Mary (Reinsve) shvaćamo da je riječ o ogorčenom čovjeku koji si je potpuno upropastio život. Žali se on na sve i svašta, svi su mu drugi krivi za neuspjeh pa tako i bivša žena koja ga je potjerala iz kuće i ostavila. Iako je po struci arhitekt, nikad nije radio u struci, već je zaglavio u tom salonu namještaja, a ubrzo će on zaglaviti još i više kada otkrije da se uz njegov salon nalazi tajni, skriveni prostor. Taj prostor se naziva Backrooms, a nastao je na temelju viralnog fenomena i ideje o beskonačnom prostoru skrivenom iza granica naše stvarnosti.
Tako i Clark u taj čini se beskonačni prostor koji djeluje kao žuti labirint ulazi tako što jednostavno prođe kroz zid i nađe se u tom nepoznatom prostoru i baš na tom osjećaju dezorijentacije, samoće i spoznaje da se iza poznatog svijeta možda nalazi nešto posve neshvatljivo, Parsons tu najviše gradi atmosferu i ugođaj filma. I uspijeva u tome jer djeluje "Backrooms" baš nelagodno, jezivo, mučno i puno prije nego što počnemo sumnjati da se ondje nalazi nekakvo biće. Središnju ideju filma Parsons je osmislio na konceptu tzv. liminalnih prostora odnosno mjesta koja su nekad možda i imala jasnu svrhu, a sada su hodnici bez ljudi, prazni uredi, trgovački centri nakon zatvaranja ili hotelski katovi na kojima se čuje samo zujanje fluorescentne rasvjete.
To je svijet u kojem ne postoje pravila na koja se čovjek može osloniti, nema početka ni kraja, izlaza, a logika tamo uopće ne vrijedi. Bavi se tako ovaj film i nekom egzistencijalnom tjeskobom i osjećajem da smo tako mali i bespomoćni prema nečim što ne možemo razumjeti. Snimljeno je to dijelom na tragu found footage horora jer kada Clark otkrije taj misteriozni prostor, on će u društvu dvoje mladih kolega s posla snimati kamerom što se ondje događa kako bi dokazao Mary da nije lud. Naravno da to baš i neće proći najbolje, a Parsons mudro izbjegava one klasične horoske trikove iako će nas nekoliko puta itekako dobro preplašiti. I kamera i režija su izvrsne pa dijelom sve to pratimo iz perspektive likove i osjećamo tu klaustrofobiju, nelagodu i strah od nepoznatog, a sve u svemu riječ je o originalnom i itekako zanimljivom hororu.
Primjedbe
Objavi komentar