Mladi poljski filmaš Damian Kocur predstavio se u sekciji Horizonti festivala u Veneciji dramom dijelom inspiriranom stvarnim događajima u poljskom gradu Elku nekoliko godina ranije. Osvojio je Kocur za "Bread and Salt" i nagradu žirija, a gotovo je to opservacijska drama kojom tematizira frustraciju mladih ljudi u provinciji, njihov osjećaj besperspektivnosti, ali i rastuću netrpeljivost prema migrantima i stranim radnicima. Odlučio se on za dokumentaristički, naturalistički stil s uglavnom dužim kadrovima i statičnom kamerom, a priču pratimo iz perspektive dvojice braće, a braću Tymeka i Jaceka odglumili su stvarni mladi poljski pijanisti Tymoteusz i Jacek Bies.
Stariji Tymek je već iznimno uspješan mladić koji studira klavir na varšavskoj Chopinovoj glazbenoj akademiji, a kako su ljetni praznici vraća se on kući u gradić u Poljskoj u kojem je odrastao. Na kolodvoru ga čeka mlađi brat, također talentirani pijanist, koji nije prošao na prijemnom za akademiju. Tako sada on provodi vrijeme s curom i društvom, tipičnim tipovima kojima perspektiva baš i nije posebno svjetla, a Tymeku smeta što i Jacek kao da postaje takav neambiciozan i što se nije dovoljno potrudio kako bi upao na akademiju i osigurao stipendiju. A po talentu je sigurno mogao.
Tymek kao da se više i ne uklapa u to staro društvo koje je nadrastao, no svejedno se on smije na loše, rasističke i uvredljive fore koje bacaju njegovi stari prijatelji. Njima je pak glavna zanimacija provociranje i maltretiranje dvojice mladih Arapa koji su u susjedstvu otvorili kebabdžinicu. Standardna je to situacija u kojoj tim neambicioznim tipovima smeta što u njihovu zemlju dolaze stranci pa ih tlače iako i oni sami planiraju odlazak u inozemstvo ili barem razmišljaju o tome. I sve će to voditi prema potpunoj katastrofi u šokantnoj završnici filma u kojem je nekako teško dokučiti karakter glavnog lika. Ne govori Tymek svom društvu nešto puno o životu u Varšavi, a djeluje pomalo kao da ih i ne želi zamarati nekim temama koje oni ne bi mogli razumijeti.
Premda mu očito nije po volji što njegova ekipa maltretira strance, neće se on protiv toga glasno pobuniti ili će im nešto prigovoriti ili sugerirati. Najbizarnije od svega je što mu se otvoreno nabacuje zgođušna djevojka iz ekipe, no on se nekako izmotava i izvlači bez nekog objašnjenja. Zanimljiva je to opservacijska drama u kojoj na zanimljiv način Kocur prikazuje svakodnevni život mlade generacije u takvim provincijskim mjestima. Ne moralizira on o njima otvoreno, već suptilno kroz ugođaj pokazuje kako banalna dosada i frustracija mogu prerasti u tragediju, a sam naziv filma "Kruh i sol" se referira na tradicionalni slavenski simbol gostoprimstva, što je zapravo ne samo ironično, već u potpunoj suprotnosti s onim kako će ti ljudi biti dočekani.
Primjedbe
Objavi komentar