Juan Antonio Bardem bio je jedan od rijetkih koji su držali španjolski film iznad vode za vrijeme diktature Francisca Franca. Stricu poznatog glumca Javiera Bardema nije bilo nimalo lako, a nije da si je baš sam pomagao jer njegovi filmovi često su bili kritični protiv vlasti zbog čega je neko vrijeme bio i u zatvoru. "Smrt biciklista" je njegov možda i najpoznatiji film, a za njega osvojio je nagradu kritike na festivalu u Cannesu i skrenuo pažnju svijeta na španjolski film. No, kod kuće baš i nisu bili presretni jer iako su od početka do kraja snimanja nad "Death of Cyclist" bdijeli cenzori, očito je da Bardem tu implicitno kritizira društvenu elitu i moralnu korupciju u tadašnjoj Španjolskoj.
Naravno da je izravna kritika tada bila nemoguća, no Bardem priču o prometnoj nesreći i moralnoj krivnji koristi kao alegoriju za licemjerje i korupciju španjolske buržoazije tog vremena. A ključni trenutak cijelog filma zapravo će se tu dogoditi već u prvoj minuti. Sveučilišni profesor matematike Juan (Alberto Closas) i njegova ljubavnica Maria Jose (Lucia Bose), udana za bogatog Miguela (Otello Toso) se tajno sastaju, a prilikom jednog takvog susreta daleko izvan grada naletjet će oni autom na biciklista. Ostavit će nesretnika da umre i pobjeći, nadajući se da ih nitko nije vidio, no poslije toga ništa više neće biti isto.
Počet će ih proganjati paranoja, grižnja savjesti, osjećaj krivnje. Počet će Juan i Maria Jose jedno drugo optuživati, a na sve će se nadopuniti i ucjena poznanika koji tvrdi da ih je vidio. Razotkrit će ta nesreća i ogromne razlike između dvije tadašnje Španjolske. One dekadentne bogate urbane klase i one bijedne nevidljive ruralne, a takvo razotkrivanje korumpiranih elita koje se očito mogu izvući od svega bilo je neviđeno do tada u španjolskom filmu. Iako su nesreća i bijeg ključni događaji filma, oni ujedno simboliziraju širu društvenu apatiju i odsustvo odgovornosti.
Očito je da je na Bardema najveći utjecaj imao talijanski neorealizam kojeg sjajno stavlja u španjolski kontekst, a bitnu ulogu ovdje igra i jedna Talijanka. To je Lucia Bose, koju je kao vrlo mladu početkom pedesetih otkrio Michelangelo Antonioni, a tijekom snimanja "Smrti biciklista" upoznala je španjolskog toreadora Dominguina pa se na neko vrijeme povukla iz glume. Njena Maria Jose je ovdje jedna od fatalnih filmskih ljepotica koje s muškarcima rade doslovno što požele i motaju ih oko malog prsta. Shvatit ćemo i da su ona i Juan bili mladenačka ljubav, no potom se ona odlučila udati iz interesa, ali svejedno nastaviti vezu i s ljubavnikom.
Primjedbe
Objavi komentar