Irac Damian McCarthy solidnu seriju horora je nakon "Caveat" i "Oddity" nastavio s "Hokum". Uspio je on za ovu kombinaciju folk i psihološkog horora "privesti" do sada i najpoznatije lice, Amerikanca Adama Scotta kojeg pamtimo po serijama "Parks and Recreation" i "Severance". I njegov lik je ovaj puta bliže ovom drugom jer on je Ohm Bauman, poznati američki pisac horora kojeg prepoznaju čak i u zabačenom hotelu u ruralnoj Irskoj. On je jedan od onih pomalo ciničnih, čangrizavih, čak mizantropskih tipova (shvatit ćemo do kraja i zašto), a muči se on sa završetkom svog posljednjeg romana. Ohm je usamljen, čini se da ima problema s alkoholom, a u Irsku je stigao kako bi raspršio pepeo svojih roditelja koji je do sada čuvao tko zna koliko.
Odlučio je on konačno njihov pepeo raspršiti na mjestu za koje misli da su njegovi mama i tata bili najsretniji, a medeni mjesec su proveli upravo u tom čudnom i jezivom hotelčiću u koji je stigao Ohm. Već po dolasku će ga dočekati groteskni prizor mrtve koze na parkiralištu i doznat će ubrzo da je koza ubijena jer se penjala po autima gostiju kako bi gledala svoj odraz u laku automobila. A još bizarnija galerija likova radi u hotelu. Vlasnik je starac po imenu Cob koji sjedi u invalidskim kolicima i sve plaši pričama o duhovima, njegov zet Mal je recepcionist, tu je i nosač koji sanja da će postati pisac Alby i konobarica Fiona. Da situacija bude čudnija, soba za mladence je zabranjena jer je prema legendi upravo ondje prije četiri stoljeća zatočena lokalna vještica.
Igrom slučaja ubrzo će i Ohm postati svojevrsni zatočenik te sobe, a jedina pomoć mogao bi mu biti Jerry (David Wilmot). On je lokalni čudak koji živi u okolnim šumama i uživa u smoothijima od halucinogenih gljiva koje ondje nalazi, a premda McCarthy inspiraciju očito crpi iz "Shining" jer i ovdje imamo pisca koji će zaglaviti u nekom opsjednutom hotelu, ipak je on odlučio krenuti bitno drukčijim smjerom. "Hokum" je jedan od onih creepy, nelagodnih horora čiji je najjači adut upravo ta gotovo opipljiva nelagodna i neugodna atmosfera. Taj izolirani hotel u kojem se odvija radnja djeluje kao mjesto iz noćne more jer prostor je to u kojem se prošlost neprestano vraća i gdje svaki hodnik, svaka soba i svaki zvuk kao da skrivaju neku prijetnju. Cijeli film uz to ima melankoličan ton, kao da je prožet tugom, krivnjom i starim ranama koje odbijaju zacijeliti pa potome pomalo podsjeća na mračnu irsku legendu, nego na klasični moderni horor.
Primjedbe
Objavi komentar