S indijskim filmom sam vjerojatno najoprezniji od svih svjetskih kinematrografija i jedina opcija da pogledam neki indijski film je da je bio prikazan na nekom od vodećih svjetskih festivala. To je obično jamac da nije riječ o onom odurnom i negledljivom bolivudskom kiču, a "Homebound" Neeraja Ghaywana to definitivno nije. Ghaywan se točno deset godina ranije predstavio realističnom i uvjerljivom dramom "Masaan" koja je u Cannesu osvojila dvije nagrade, a i "Homebound" je premijeru imao u najpoznatijem filmskom gradu na Azurnoj obali. I to u sekciji Un Certain Regard, a kasnije je bio i indijski kandidat za Oscara i dogurao je do šireg kruga kandidata.
Premda me nije na prvu uvukao, pokazao se do kraja "Homebound" kao stvarno jako dobar film, kao fina, emotivna i realističa društvena studija života u indijskom društvu i dalje obilježenom kastinskim i religijskim razlikama. I gluma je iznenađujuće dobra i uvjerljiva za indijski film, a pratimo tu priču dvojice najboljih prijatelja. Chandan Kumar (Vishal Jethwa) je mladić koji pripada kasti Dalita, a riječ je o najnižoj kasti koju nazivaju i nedodirljivima, a Mohammed Shoaib Ali (Ishaan Khatter) je musliman. Obojica dolaze iz onih tipično indijski siromašnih obitelji i njihova je perspektiva otužna, a šanse su im da pokušaju odseliti u neki veliki grad ili u inozemstvo, no Shoaib je odbio ponudu da ode raditi u Dubai.
Umjesto toga, ta dva mladića su se odlučila prijaviti na prijemni za policijsku akademiju, no već godina dana je prošla i još oni čekaju na rezultate. U međuvremenu se Shoaib zaposlio u nekakvoj kompaniji koja prodaje pročistače za vodu, ali zbog predrasuda prema muslimanima ne može napredovati. Chandana će pak djevojka koju je upoznao na prijamnom za policajca pokušati nagovoriti da se upiše na fakultet, no njegova obitelj mu to jednostavno nikako ne može priuštiti. Zbog toga će se odseliti u grad udaljen valjda tisuću i više kilometara i uz studij će morati raditi, a nakon nekog vremena će mu se pridružiti i Shoaib te će skupa raditi u tvornici tekstila. I onda će doći pandemija koronavirusa i ništa više neće biti isto.
Radnja filma je inspirirana stvarnim životnim pričama, a ispod površine priče o prijateljstvu, krije se slojevita analiza suvremenog indijskog društva. Posebno mjesto u filmu zauzima pandemija koja će dodatno produbiti nejednakosti. Slijedit će zatvaranje zemlje, gubitak poslova i masovni povratak migrantskih radnika u rodna mjesta, no prvenstveno se "Homebound" bavi pitanjem dostojanstva. Ovi prijatelji ne traže ni bogatstvo, ni prestiž, već samo šansu da svojim radom steknu stabilan život i osjećaj vrijednosti, no vidjet ćemo da to baš i nije tako lako ni u današnjoj Indiji.
Primjedbe
Objavi komentar