Američkog glazbenika koji se naknadno prometnuo u filmaša Bootsa Rileya zapamtio sam po izvrsnoj nadrealističkoj satiri "Sorry to Bother You" iz 2018. godine. Ta SF crna komedija pratila je mladog Afroamerikanca koji se zaposlio u telemarketingu i otkrio da će postići nevjerojatan uspjeh ako koristi tzv. "bijeli glas", no pritom sve dublje tone u svijet beskrupuloznog korporativnog kapitalizma. Bio je taj film brutalna satira suvremenog kapitalizma, rasnih odnosa, korporativne pohlepe, konzumerizma i kulture prilagođavanja, pokazujući koliko daleko ljudi mogu otići u potrazi za uspjehom i društvenim statusom, a na sličnom tragu je i njegov sljedeći film.
Nažalost "I Love Boosters" nije ni izbliza tako dobar film i u ovom slučaju opet u početku izvrsna i zanimljiva ideja se do kraja ne samo pretvara u potpunu farsu, već postaje to i pomalo zamorno. Ponovno je to nadrealistička satira, kombinacija SF-a, krimića i crne komedije kojom Riley ponovno kritizira i ismijava konzumerizam i suvremeni kapitalizam uopće, no ovaj puta preko modne industrije i kulture luksuza. Ova intencijski kičasta, šarena i pretjerana crna komedija ismijava svijet u kojem veliki modni brendovi iskorištavaju radnike, prisvajaju ideje manjih kreativaca, umjetno stvaraju želju za skupim proizvodima i prodaju status kao robu, dok istodobno kriminaliziraju siromašne koji pokušavaju preživjeti.
Riley također kritizira goleme klasne razlike, konzumerizam i način na koji korporacije, mediji i kultura slavnih održavaju postojeći poredak. Glavne junakinje, profesionalne kradljivice odjeće koje luksuzne proizvode preprodaju ili dijele drugima, zamišljene su kao svojevrsni Robin Hoodovi koji dovode u pitanje samu ideju privatnog vlasništva nad luksuzom i nejednake raspodjele bogatstva. Osim modne industrije, film ismijava i motivacijske gurue, piramidalne sheme, desničarske medijske narative, korporativnu kulturu te uvjerenje da je individualni uspjeh rezultat isključivo osobnog truda.
A skupinu tih modernih Robin Hoodica predvodi Keke Palmer kao Corvette, afroamerikanka iz San Francisca koja jedva spaja kraj s krajem. Živi ona kao skvoterica u napuštenom restoranu s piletinom i predvodi skupinu kradljivica koje ciljaju popularni modni brend Metro i njegovu ekscentričnu dizajnericu Christie Smith (Demi Moore). Imaju one razrađene metode krađe i to najčešće tako da jedna od njih glumi da joj je pozlilo ili izaziva skandal kako bi odvratila pažnju potplaćenih prodavača. Ukradena odjeća završava u stanovima prepunima robe, a potom se preprodaje po sniženim cijenama. Corvetteinu ekipu čine Sade (Naomi Ackie), koja je potpuno opčinjena piramidalnom shemom "Friends Being Friendly" pod vodstvom urnebesnog lika kojeg tumači Don Cheadle te odana prijateljica Mariah (Taylour Paige).
Jedan od vizualnih motiva kojem se redatelj Boots Riley stalno vraća jest Corvetteina vizija goleme kugle sastavljene od računa i drugih životnih problema koja se poput snježne grude kotrlja ulicom. Uvijek stiže novi račun na naplatu, a Corvette ima osjećaj da će je jednog dana svi ti dugovi jednostavno pregaziti. Ipak, Corvette se nada da neće cijeli život ostati kradljivica i jedan od svojih modnih dizajna šalje upravo Metrou, a na kraju ona i frendice dobivaju posao u jednoj od njihovih trgovina. Posao u toj grotesknoj i kičastoj trgovini poslužit će im kao paravan za sljedeće krađe, no pokazat će se da nisu one jedine koje se žele osvetiti pohlepnoj dizajnerici jer će se ondje pojaviti i predstavnica radnica iz Kine koja je osmislila stroj kojim će joj potpuno uništiti posao. Ideja je tu bila dobra, no do kraja se sve to pomalo raspalo i nije "I Love Boosters" bio ni izbliza tako dobar kao prethodni film.
Primjedbe
Objavi komentar