Marlee Matlin američka je glumica koja je i dalje sa tek nešto više od 21 godine najmlađa osvajačica Oscara za glavnu žensku ulogu. Uspjelo joj je to već na prvom pojavljivanju na filmu u drami "Djeca manjeg Boga" 1986. godine, no puno više od toga, pamtimo je po tome što je ona prvi gluhi glumac uopće koji je osvojio Oscara. Već sam naziv filma koji je snimila Shoshanna Stern, glumica kojoj je ovaj dokumentarac bio redateljski debi, sugerira da više nije sama jer je prije nekoliko godina Oscara osvojio i Troy Kotsur, gluhi glumac koji je glumio Matlininog muža u filmu "CODA". No, ovaj dokumentarac je specifičan i po tome što ga je režirala autorica koja je od rođenja gluha pa to i nije klasični biografski dokumentarac. Podjednako je to studija o životu žene koja je unatoč svom hendikepu postala ne samo poznata glumica, već i osoba koja je slavu i utjecaj pokušala iskoristiti za poboljšanje životnih uvjeta ljudi koji poput nje ne čuju.
Inspirativan je to film i govori Matlin o svom životu od djetinjstva i odrastanja u obitelji u kojoj nitko nije bio gluh pa do glumačkih početaka i kako tada za gluhe glumce praktički nije bilo uloga. Pratimo tu i njen aktivizam i kako se recimo zalagala da sveučilište za gluhe osobe u Washingtonu konačno dobije gluhog dekana, kao i da se u sve nove televizore ugradi opcija s podnapisima za gluhe ljude. Nama koji čujemo vjerojatno je nemoguće zamisliti kako izgleda život onih koji su gluhi i život provode u tišini, no pokušala je Matlin iskoristiti svoj utjecaj da ljudi na osobe s oštećenim sluhom ne gledaju sa sažaljenjem ili patronizirajući.
Već da pokušaju shvatiti njihovu poziciju, pogotovo prihvate znakovni jezik koji je za većinu njih osnovni način komunikacije. Govori u filmu Matlin i o problemima s ovisnosti o drogama s kojima je zaglavila u vrijeme dok je snimala svoj prvi film pa i o tome kako je kao dijete bila seksualno zlostavljana. Govori o tome kako je prema njoj nasilan bio i njen partner iz filma "Djeca manjeg boga" William Hurt s kojim je za vrijeme snimanja ušla u vezu iako je on bio puno stariji od nje. Zanimljivo je kako se u filmu uglavnom i komunicira znakovnim jezikom i govori Matlin o tome kako se osjećala neugodno i neprirodno kada su je za razne uloge tjerali da govori. Uglavnom, zanimljiv i vrijedan dokumentarac koji je premijeru imao u Sundanceu.
Primjedbe
Objavi komentar