Francuza Jeremya Clapina zapamtio sam po iznimno zanimljivom nadrealističkom animiranom filmu "I Lost My Body", a sada je on snimio misterioznu SF dramu također začinjenu animiranim sekvencama. Premijeru je "Meanwhile on Earth" imao u Panorama sekciji festivala u Berlinu, no nije to bio ni izbliza dobar, ni zanimljiv film kao animirani prethodnik. Ponovno je to nadrealistička, avangardna drama u kojoj Clapin kao da postavlja pitanje koliko je netko spreman ići da bi ponovno došao do bliske osobe koju je izgubio. Elsa (Megan Northam) je medicinska sestra čiji je stariji brat Franck bio astronaut koji je nekoliko godina ranije nestao u svemirskoj misiji. U gradu u kojem je živio već su mu postavili spomenik, no Elsa se nikako ne može pomiriti s bratovim nestankom i činjenicom da je njegova stvarna sudbina i dalje nepoznata.
Progonjena tugom i krivnjom, radi ona u domu za starije i nemoćne, a istovremeno sanjari o životu s bratom i ta sanjarenja su oživljenja u animacijama u stilu starih japanskih anima. No, jedne noći želja kao da će joj se početi ispunjavati jer kao da će joj se javiti misteriozni izvanzemaljski glas koji tvrdi da je Franck kod njih i da će ga oni pustiti ako im pomogne okupirati tijela pet živih ljudi. Naravno da će Elsa pristati na tu pogodbu, a do kraja će se "Meanwhile on Earth" pretvoriti u neobičan i prilično dosadan i monoton miks arty drame i gotovo SF-horora o tjelokradicama. Jednostavno mi nije ovaj film posebno sjeo, dijelom i zbog sporovoznog tempa, dijelom zbog antipatične glavne protagonistice što je poništilo i neke dobre strane ove misteriozne SF drame.
Primjedbe
Objavi komentar