Šveđanin Niclas Larsson predstavio se prilično bizarnom i apsurdističkom crnohumornom dramom koja je dosta obećavala, no na kraju nit' je to bilo posebno duhovito, nit' nešto dubokoumno. Film je to koji kroz potpuno apsurdnu situaciju pokušava simbolički donijeti priču o okupljanje disfunkcionalne obitelji koja baš i nije bliska, a taj čudni splet okolnosti konačno će donijeti do toga da si kažu ono što misle jedni o drugima, no do sada si nisu rekli. Okupljena je tu sasvim solidna glumačka postava koju predvodi Ewan McGregor kao Dave koji će se zateći u nekom čudnom salonu namještaja.
Za recepcijom je mlada Bella (Taylor Russell), čiji su otac Marcus i stric Marco vlasnici salona, no trenutačno su odsutni, a obojicu je utjelovio F. Murray Abraham. Dave je stigao ondje je jer je njegova mama (Ellen Burstyn) zasjela na zeleni kauč i odbija se pomaknuti s njega. Daveu će se ubrzo pridružiti stariji brat Gruffudd (Rhys Ifans) i sestra Linda (Lara Flynn Boyle) kako bi zajedničkim snagama pokušali mamu nagovoriti da se makne s kauča, no ne ide i ne ide. I čini se u tim trenucima da bi "Mother, Couch" mogao biti zanimljiva, uvrnuta i zabavna apsurdistička komedija, no vrlo brzo sve će to potpuno izgubiti smisao, a što je još gore, baš je to bilo dosadno.
Nakon nekog vremena će mi se činiti kao da je sve to zapravo neka vrsta Daveove borba s vlastitom podsvijesti i neki čudan način opraštanja od stare mame. Sve je to začinjeno čudnovatim noćnim morama i bizarnim snovima u kojima Larsson kao da se pokušava pozvati na svog sunarodnjaka Roya Anderssona i njegove neobične apsurdističke komedije. Ima tu i nešto od Charliea Kauffmana i njegovih filmova, no bilo je ovdje sve dosta površno, s nerazrađenim likovima i spetljano da bismo se uopće zainteresirali za sudbinu likova.
Primjedbe
Objavi komentar