PANOPTICON (2024,GRU) - 7/10


 

U prvom dugometražnom filmu kojim se predstavio na festivalu u češkim Karlovym Varyma, gruzijski filmaš George Sikharulidze koji balansira život između New Yorka i Tbilisija donosi nam priču o 18-godišnjaku koji se našao u rascjepu između tradicije i modernosti. Pomalo me lik zbunjenog samotnjaka Sandra (Data Chachua) podsjetio na glavnog junaka iz Serebrennikovljevog "(M)uchenika", no do kraja se priča "Panopticona" tu ipak nekako raspršila. Panoptikon je pojam koji je osmislio engleski filozof Jeremy Bentham krajem 18. stoljeća kao idealni tip zatvora, a kasnije je francuski filozof Michel Foucault proširio taj pojam na društvo u cjelini i kod njega on postaje metafora za moderne sustave kontrole.

Tako Sikharulidze zamišlja i društvo u postsovjetskoj Gruziji i mlade koji se lome između tradicionalnih vrijednosti poput religijskog konzervativizma i nacionalizma s jedne i želje za modernosti, slobodom i autonomijom s druge strane. Sandro se očito nalazi negdje u tom rascjepu jer kao i njegovi vršnjaci sa svih strana svijeta prepun je on hormona, napaljen je stalno, no kao da se srami to priznati. Umjesto toga on će kao slučajno malo po sisama pipkati curu pored koje će sjesti u autobusu ili će kao slučajno pljusnuti po guzi drugu zgodnu curu u prolazu. Uočljivo on bulji u cure koje prolaze pored njega, a taj na prvu ljigavi napaljeni mršavac živi s bakom i tatom koji se sprema na odlazak u manastir jer je odlučio postati pop.

Sandrova mama pak radi u Americi gdje čeka papire i pitanje je hoće li se ikada vratiti, a i on je jako religizozan i kao da se bori sam sa sobom i svojim nagonima. Nekim čudom taj mladi čudak ima i curu, no kao da će potpuno zaboraviti na nju čim upozna Nataliu (Iamze Sukhitashvili), mamu svog nešto starijeg kolege s nogometa Lashe. Upravo će Lasha imati bitan utjecaj na Sandra i povući će ga dodatno na stranu ekstremizma i nacionalizma pa će po uzoru na njega ošišati kosu na kratko i početi naganjati muslimane po gradu. Malo mi je taj podzaplet bio i nepotreban jer "Panopticon" je najzanimljiviji i najbolji dok pratimo Sandra dok vodi unutarnje borbe sa samim sobom. Kresnuo bi on valjda sve što hoda, no kada mu se njegova cura približi, on je odgurne jer bog brani odnose prije braka. Kada vidi curinu prijateljicu kako pleše na štangi u noćnom klubu istovremeno je on uzbuđen i istinski zgrožen jer smatra da se mlade Gruzijke ne bi trebale tako ponašati.

IMDB LINK 

Primjedbe