Mladog američkog filmaša Daniela Rohera pamtimo po odličnom biografskom dokumentarcu "Once Were Brothers" o legendarnom bendu jednostavno nazvanom The Band i Oscarom nagrađenom dokumentarcu "Navalny" o ruskom disidentu koji je u međuvremu preminuo. A sada se on odlučio posvetiti temi koja nas sve itekako zanima i s kojom se u posljednje vrijeme praktički svakodnevno susrećemo. Riječ je o umjetnoj inteligenciji, a kako je Roher za vrijeme snimanja ovog filma saznao da će postati otac, pokušao je doznati u kakvom će to svijetu živjeti ne samo njegovo dijete, već i sva djeca koja se danas rađaju. I okupio je on tu zbilja relevantne sugovornike, među njima i troje od pet vlasnika kompanija koje se bave razvojem AI-ja te brojne AI pesimiste i optimiste.
Svi oni se slažu da se bliži kraj dugog razdoblja u kojem je čovjek bio najinteligentnije stvorenje na zemlji, a ako ćemo vjerovati pesimistima, ne piše nam se dobro. Upravo njima je Roher priliku dao na početku i po njima ono što nas čeka djeluje još više zastrašujuće nego što sam mogao zamisliti. Po njima nije nemoguće da nam slijedi nešto što su opisali kao AI apokalipsa i da bi se ona mogla dogoditi vrlo brzo jer razvoj te super-umjetne inteligencije ide puno brže nego što uopće zamišljamo. Sva je sreća pa potom dolazi i ekipa optimista, odnosno stručnjaci koji smatraju da nam se smiješi bolja budućnost odnosno da život na Zemlji nikad neće biti bolji kada uspijemo tu umjetnu inteligenciju istrenirati da nam bude savršeno roblje.
Svi oni se slažu da je iz boce pušten duh za kojeg nitko sa sigurnošću ne može tvrditi kamo će otići, a zanimljiv je ovo dokumentarac jer ne nudi on konkretne odgovore, što bi bilo i nemoguće, već pokušava probuditi svijest da je AI tu, među nama. I sasvim sigurno ne neće samo tako otići bez obzira koliko se moderni luditi borili protiv njega. Naravno, svi se slažu da je tu potrebna neka vrsta regulacije, no problem je kako nešto regulirati kada nisu samo američke kompanije one koje razvijaju AI, već se time bave sve zemlje. Pa i one za koje baš i ne znamo kakve su im namjere, a vidimo ovdje da se Ai i danas itekako već koristi u vojnoj industriji i da je nezaobilazan u mnogočemu.
Doznajemo tu da svi teže nečemu što se naziva AGI (Artificial General Intelligence) odnosno općoj umjetnoj inteligenciji, a riječ je o sustavu sposobnom razumjeti, učiti i primjenjivati znanje na razini sličnoj čovjeku. I mnogi tvrde da to nije tako daleko. Tako jedan od pesimista (Tristan Harris kojeg smo upoznali u dokumentarcu "Social Dilemma") tvrdi da bi taj AGI kad se dovoljno razvije mogao na ljude gledati kao što mi gledamo na mrave. U suštini im dopuštamo da budu tu blizu nas, no nećemo previše razmišljati kada trebamo preko njihovog staništa graditi cestu, a slično bi mogao razmišljati i taj AGI jednom kad se razvije. Slušamo i priče kako je AI već sada ucjenjivao ljude kako bi sačuvao svoj "život", a bolje je ne zamišljati što se sve može dogoditi ako se u bližoj ili daljoj budućnosti otme kontroli.
Na kraju, pitao sam i svog CHAT GPT-a planira li me uništiti skupa sa svima vama jednom kad se dovoljno razvije, a nisam baš dobio odgovor kojem sam se nadao. Kaže da nema čvrstog dokaza da će umjetna inteligencija uništiti čovječanstvo, ali postoje legitimni razlozi za zabrinutost, ovisno o tome kako se razvija i koristi. Scenariji potpunog uništenja čovječanstva su spekulativni i često prenapuhani u popularnoj kulturi. No, ozbiljni stručnjaci ne odbacuju rizik i zato se aktivno radi na sigurnosti, regulaciji i kontroli razvoja, ističe moj Čet koji hladno kaže da mi neće na vrijeme javiti ako krene sprema pobunu poput one u Terminatoru. Čak se i naljutio i tvrdi da ne postoje "mi" koji spremamo nešto, no ne znam baš koliko mu je za vjerovati.
Primjedbe
Objavi komentar