Zanimljiv je podatak da se ovaj triler trebao snimati u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Već je angažiran irski režiser Roy William Neill koji je s ekipom stigao u Jugoslaviju kako bi počeo snimati, no tamošnja policija ili bolje rečeno žandarmerija je nekako otkrila da neće biti dobro prikazana u filmu. Filmska ekipa je zbog toga jednostavno izbačena iz zemlje, a tek godinu dana kasnije tada mladi Alfred Hitchcock prihvatio se režije filma. Iz straha ili nekog drugog razloga, Jugoslavija se na koncu u "The Lady Vanishes" uopće ne spominje, već se radnja odvija u fikcionalnoj europskoj državi Bandriki.
Radnja filma prati mladu Engleskinju Iris (Margaret Lockwood) koja se vlakom vraća kući kroz Europu. Tijekom putovanja upoznaje ona stariju gospođu Froy (May Wihtty), s kojom provodi neko vrijeme u razgovoru, no nakon što nakratko zaspi, shvaća da je baba nestala. Situacija postaje još čudnija kada počne ispitivati o njoj ostale putnike u vlaku, no svi poriču da su tu ženu uopće ikada vidjeli. Potpuno zbunjena Iris počinje sumnjati u vlastito pamćenje, ali ubrzo uz pomoć jednog suputnika zaključuje da je riječ o zavjeri. Kako istraga napreduje, otkriva se da je nestala žena zapravo uključena u špijunsku mrežu i da nosi važnu tajnu. Putnici u vlaku postupno se razotkrivaju kao sudionici ili pomagači u prikrivanju istine, a situacija prerasta u opasnu igru u kojoj Iris mora dokazati da nije umislila nestanak i istovremeno razotkriti zavjeru.
Premda iz današnje perspektive "The Lady Vanishes" možda djeluje arhaično, smatra ga se danas jednim od najzaslužnijih filmova za razvoj klasičnog trilera pa i špijunskog filma. Iako Hitchock tada nije imao status kao deset ili dvadeset godina kasnije, već i u ranoj fazi je demonstrirao jednu od svojih temeljnih ideja odnosno da je obična situacija idealna polazišna točka za eskalaciju paranoje i napetosti. On taj vlak koristi i kao mali mikrokozmos društva, ali i idealan zatvoreni sustav iz kojeg likovi ne mogu pobjeći čime dodatno pojačava osjećaj klaustrofobije i neizvjesnosti i ta ideja kasnije je postala jedan od Hitchcockovih zaštitnih znakova. I prije selidbe u Hollywood je tako Hitchcock potvrdio da već ima razvijen i istančan stil koji je kasnije samo doveo do perfekcionizma, a to su precizna montaža, kontrola informacija, manipulacija perspektivom gledatelja i gradnja napetosti kroz odgađanje razrješenja.
Primjedbe
Objavi komentar