Poljski tandem Malgorzata Szumowska - Michal Englart (Mug, Never Gonna Snow Again) se u glavnom programu festivala u Venecije predstavio filmom čiji je naziv očita referenca na svog slavnog sunarodnjaka Andrzeja Wajdu i njegove filmove "Čovjek od željeza" i "Čovjek od mramora". No, oni ne samo da su u naziv stavili ženu, već nam donose istinitu priču o jednom čovjeku koji se rodio kao muškarac, no cijelog života se osjećao on kao žena. Radnja filma se odvija kroz nekoliko desetljeća, još od kraja sedamdesetih kada glavnog protagonista Andrzeja upoznajemo kao dječaka koji već tada shvaća da se ne uklapa. Rođen je on kao muškarac, no očito se on osjeća kao žena, a kroz taj dugi period osobna borba protagonista/ice se odvija paralelno s transformacijama poljskog društva, od kasnog socijalizma do suvremenog kapitalizma.
Još tijekom osamdesetih Andrzej (Mateusz Wieclawek) će se oženiti za Izu (Bogumila Bajor), dobit će ubrzo i sina, no kako će godine prolaziti Andrzej (Malgorzata Hajewska-Krzysztofik) će se osjećati sve neprirodnije u svojoj koži pa će se njegov brak s Izom (Joanna Kulig) raspasti. Pokušat će on izvesti tranziciju i promjenu spola, no takvo nešto u Poljskoj nije moguće pa je zbog toga njegova tranzicija spor, često bolan i administrativno ponižavajući proces, obilježen kompromisima, šutnjom i odgađanjem vlastite sreće. U fokusu filma nije samo pitanje rodnog identiteta, nego i cijena prilagodbe, brak, roditeljstvo, profesionalni život i potreba da se opstane u zajednici koja nema razumijevanja za osobe poput Andrzeja.
Suptilna je to drama koja je ujedno i politički komentar, ali prvenstveno osobna priča iznesena iz perspektive osobe koju je nama koji se osjećamo normalno i prirodno u svojim tijelima nemoguće shvatiti. Zbog toga je i "Woman of..." iznimno potresna drama jer nam je očito kroz što Andrzej prolazi, od institucionalnih prepreka, neprihvaćanja okoline, prijezira, pravne nesigurnosti i društvene netrpeljivosti. Ujedno je to i suptilna, ali jasna kritika sustava koji tolerira različitost samo dok jenevidljiva pa ne govori samo o trans iskustvu, nego o isključivanju u društvu koje se deklarativno mijenja, ali suštinski ostaje zatvoreno za različitosti. Riječ je o možda i najzrelijem i najkompleksnijem filmu ovog autorskog dvojca koji ne romantizira borbu protagonista, već je samo pokušava prikazati na što realističniji način.
Primjedbe
Objavi komentar