I poveselio se ja evo nama konačno i iranske varijacije na temu Ezgorcista, no bio je "Zalava" prilično razočaravajuć pokušaj. Premda je okruženje iznimno zanimljivo jer autor Arsalan Amini je radnju smjestio u izolirano selo po imenu Zalava u iranskom Kurdistanu 1978. godine, bilo je to baš tanko, gotovo amaterski. Nema tu one prepoznatljive autentičnosti i uvjerljivosti na kakvu smo obično navikli u iranskim filmovima, a najproblematičnija mi je tu bila gluma koja je gotovo na razini onoga što se isporučuje u sapunicama. I prava je to šteta jer zaista je "Zalava" mogao biti iranski Egzorcist jer to izolirano selo valjda već generacijama opsjedaju nekakvi demoni, a ondje su se zaputili i mladi skeptični policajac, kao i lokalni egzorcist za kojeg ovaj sumnja da je najobičniji prevarant.
Čak i na solidan način Amiri tu inkorporira elemente iranskih narodnih predaja, mitova i priča o magiji i suvremene hororske elemente kakve vidimo valjda u svim američkim filmovima o egzorcizmu. No, bilo je to baš tanko. U tom selu Zalava na sjeverozapadu Irana, ljudi žive u strahu od drevnog demona kojem su posvetili svoj život kako bi ga držali pod kontrolom. Izvode rituale, uključujući puštanje krvi, i pozivaju šamana po imenu Amardan (Pouria Rahimi Sam), koji koristi posudu kako bi zarobio demona. Posjetitelj, žandarmerijski narednik Masoud (Navid Pourfaraj), smatra da je sve to besmislica. Vjeruje da Amardan iskorištava strah seljana radi vlastite koristi, no što ako nije u pravu?
Primjedbe
Objavi komentar