Jerzya Skolimowskog moglo bi se opisati kao enfant terriblea poljske kulturne scene. Doduše, odrastao je on u Pragu jer mu je majka bila ataše za kulturu u tamošnjoj poljskoj ambasadi, a pohađao je ondje istu školu kao i nešto stariji Miloš Forman i Vaclav Havel. Iako je u školi bio problematičan, studirao je etnografiju, povijest i književnost, a interes sa jazzom ga je povezao s kompozitorom Krzystofom Komedom, glumcem Zbigniewom Cybulskim i što je najvažnije, režiserom Romanom Polanskim. Zajedno su oni napisali scenarij za debitantski film Polanskog "Nož u vodi", a i prije toga, još u ranim dvadesetima objavljivane su njegove knjige pjesama i priča pa je tako upoznao drugog velikana poljskog filma, Andrzeja Wajdu.
U film je Skolimowski 1960. godine s nepune 22 ušao kao glumac utjelovivši boksača u Wajdinom "Innocent Sorcerers". Kasnije je više od dva desetljeća živio u Americi gdje se bavio i slikarstvom, a njegova karijera sada traje više od šezdeset godina. "Identification Marks: None" bio je prvi dugometražni film koji je režirao, no nije Skolimowski tu bio samo režiser, već je napisao i scenarij, montirao film, a odglumio je i glavnu ulogu. I snimio je ovu poluautobiografsku dramu po uzoru na francuski novi val, a baš kao što je i Francois Truffaut kroz više filmova provlačio istog lika, na slično se odlučio i Skolimowski. Tako je Andrzej Leszczys njegov alter ego i u "Rysopis", kako se ovaj film izvorno naziva, se pojavljuje tu prvi puta.
Prati tako ova umjetnička drama život mladog poljskog studenta nakon što dobije poziv u vojsku. Posljednjih nekoliko dana taj nemirni student pokušava se pomiriti sa ženom, susreće se sa starim prijateljima i pokušava uživati u tim posljednjim trenucima slobode. Modernistički je to i nenarativni film, a u sličnom stilu Skolimowski je nastavio i kroz kasniju fazu karijere i od cijele svoje generacije on je nekako najavangardniji, najslobodniji te nije bio toliko uspješan kao neki njegovi sunarodnjaci. Zanimljiva je anegdota kako mu je nakon premijere "Rysopisa" u New Yorku pismo poslao Jean-Luc Godard i savjetovao ga da se previše ne obazire na kritike u američkim medijima. I prozvao ga jednim od dva najveća režisera na svijetu dok je drugi među njima on sam.
Primjedbe
Objavi komentar