Kika (Manon Clavel) je socijalna radnica kojoj će jedan slučajan susret s crncem majstorom za popravak bicikla Davidom (Makita Samba) potpuno promijeniti život. No, nije belgijska filmašica Alexe Poukine kojoj je "Kika" bio i debitatnski dugometražni film snimila neku romantičnu komediju ili sladunjavu dramu, već će se u prvih desetak minuta život protagonistice preokrenuti naglavačke. Tako će se ona zaljubiti, ostaviti muža s kojima dijete, početi živjeti s Davidom, ostat će trudna, a onda će on iznenada umrijeti. Ostat će tako ona praktički preko noći sama s kćeri, slomljena tugom i u dugovima do grla na što će se još nadovezati i troškovi Davidovog sprovoda.
Doslovno stjerana do zida, odlučit će se ona na potpuno neočekivan pokušati popuniti budžet. I dok je njen dnevni posao socijalne radnice pomaganje ljudima u potrebi, u noćnim satima će pokušati zarađivati tako što će ljudima nanositi bol. I to nakon što slučajno shvati da postoji velik interes svakakvih bolesnika i mazohista koji uživaju u tome da žene gaze po njima, tuku ih šibom po leđima, sjede im na glavi i guše ih. Ili pak kenjaju po njima. Da, postat će Kika domina, samo što je problem u tome što ona uopće ne zna što bi trebala raditi, a kada se i nađe s nekom mušterijom, njoj je nelagodno ispunjavati te perverzne i bolesne želje.
I ona, kao i gledatelj, vjerojatno nije bila ni svjesna da je svijet očito pun bolesnih i perverznih ljudi s raznim bizarnim fetišima. Vodi nas tako "Kika" u jedan potpuno nepoznat svijet koji očito postoji tu negdje oko nas, a djeluje sve to na trenutke i rubno crnohumorno jer protagonistica će polako otkrivati taj polusvijet. Odlučila se Poukine za naturalistički stil što i ne čudi jer ipak dolazi iz dokumentarizma, a taj novi aspekt Kikinog života prikazuje kao dio njene borbe za preživljavanje i očuvanje autonomije. Neobična je to drama o preživljavanju, prilagodbi i pokušaju da se nakon velikog gubitka ponovno pronađu identitet, smisao i kontrola nad vlastitim životom.
Primjedbe
Objavi komentar