Genijalni Larry David jednostavno ne prestaje oduševljavati. Čovjek koji se proslavio kao ko-autor meni najboljeg sit-coma svih vremena "Seinfelda" pa potom potpuno otpustio kočnice u još luđem "Curb Your Enthusiasm" u kojoj smo kroz čak četvrt stoljeća pratili Larryeve avanture, sada je izbacio novu seriju. Svi koji su pratili "Curb Your Enthusiasm" će i u "Life, Larry" prepoznati ne samo identičan stil humora, već čak i neke štoseve koje je "isfurao" ranije, a u sedam epizoda u kojima parodira događaje iz američke povijesti pojavljuju se i gotovo svi glumci iz njegove prijašnje serije. Ponovno David tu gotovo svaku banalnu životnu situaciju uspijeva pretvoriti u osobni, društveni i moralni problem i ponovno on ismijava neka društvena pravila koja većina ljudi prešutno prihvaća i možda se ne zamara njima. No, on ih otvoreno propitkuje, ismijava ih i jednostavno se odbija pridržavati pravila koja smatra glupima.
Samo što ovaj puta on nije pretjerana i karikaturalna verzija samog sebe, već ili glumi poznate likove iz američke povijesti ili likove koji će se naći u blizini tih slavnih povijesnih ličnosti. Serija je snimljena povodom 250. godišnjice proglašenja nezavisnosti SAD-a, a svaka od sedam epizoda ima nekoliko skečeva koji se zbivaju u novijoj ili starijoj američkoj povijesti. I gotovo je to na razini legendarnih priča Broja 1 iz Alana Forda jer tako će se tu i Larryev lik stalno naći u žiži događaja. I to lik Larrya kakvog poznajemo otprije, sitničav, dosadan, koji stalno gnjavi i ne odustaje od svojih suludih ideja.
Umjesto da neke važne povijesne događaje gledamo ozbiljno, David tu ubacuje neke potpuno trivijalne, apsurdne ili standardno socijalno neugodne probleme unutar nekog povijesnog događaja. Tako će Larryev lik biti kriv za smrt najmanje jednog američkog predsjednika, saznat ćemo zašto je Neil Armstrong prvi zakoračio na mjesec, a ne onaj drugi, kao i zašto se Rosa Parks nije htjela ustati s mjesta u autobusu namijenjenog za bijelce. Tjera on te situacije potpuno i preko apsurda, baš kao što smo naučili u "Bez oduševljenja molim" i oni koji su voljeli tu seriju sasvim siguro će uživati i u novom ostvaranju čiji je producent Barack Obama koji će se također i sam naći u jednom skeču.
David ovdje sve te velike i važne povijesne događaje tretira na način da se sve to dogodilo zbog nekog malog, običnog, nerijetko i potpuno idiotskog, larryjevskog svakodnevnog nesporazuma. Ponovno će on biti opsjednut time što je tko rekao, tko je uzeo tuđe mjesto, zašto netko jede ili ne jede ovo ili ono ili zašto se netko ponaša licemjerno. Brutalno je to sprdanje s događajima i likovima iz američke povijesti, a istovremeno se David tu subverzivno zafrkava na račun današnje situacije u Americi, nekad suptilnije, nekad bez imalo suptilnosti. Ponovno je on otpustio sve kočnice, a razmišljam si nekako da se kod nas netko tako sprda s važnim povijesnim događajima i velikanima vjerojatno bi ga spalili na lomači ili bi mu barem poslali nekakve redikule da mu galame pod prozorom. Genije ostaje genije bez obzira što je ušao u 80. godinu života iako stoji da su neki skečevi manje, a neki više uspjeli, ali kako serija ide kraju to je sve bolje i bolje i prava je šteta što ima samo sedam epizoda.
Primjedbe
Objavi komentar