Španjolskog filmaša Alberta Rodrigueza i dalje najbolje pamtimo po izvrsnom trileru "La isla minima" (Marshland) iz 2014. godine čija se radnja odvijala u močvarama Andaluzije nakon završetka Francove diktature. Radnja njegovog novog trilera odvija se na istom tom terenu, ali u sadašnjosti, a s "Tigrovima" se predstavio na festivalu u San Sebastianu dok je film dobio nagradu Goya za najbolje specijalne efekte. To i ne čudi jer dobar dio radnje filma se odvija pod morem u blizni lučkog andaluzijskog grada Huelve u kojem žive glavni protagonisti, Antonio (Antonio de la Torre) i Estrella (Barbara Lennie), brat i sestra koji se praktički od djetinjstva bave ronjenjem.
Odrasli su oni uz oca profesionalnog ronioca, a Antonio je danas valjda najvještiji i najiskusniji profesionalni ronilac u tom području, dok mu Estrella, koja je ostala gluha nakon nesreće u vodi u djetinjstvu, pomaže s plutajuće platforme. Kada ona dobije primamljivu poslovnu ponudu u Vigu, a Antonio doživi nesreću koja bi mogla prekinuti njegovu ronilačku karijeru, njihova ionako nesigurna financijska situacija postaje još teža. No, možda bi se to moglo promijeniti ako uspiju izvesti podvodnu krađu droge koju očigledno krijumčari skrivaju na platformama duboko ispod površine.
Ipak, nije "Los tigres" ni izbliza klasični film pljačke ili pustolovni podvodni triler, već je to ujedno i karakterna studija čovjeka koji se očito bolje snalazi pod vodom, nego na suhom. Zbog stalne odsutnosti i očito teškog karaktera Antoniova obitelj se raspala i njegova bivša žena je odvela njihove kćeri koje sada rijetko viđa. Jedan je on od onih tipova koji su iznimno uspješni u svom poslu, no privatno je on hodajući kaos jer je stalno u dugovima, impulzivan je, spreman je prokockati sve što ima preko noći. Koliko se u njega može pouzdati u podvodnim zadacima, toliko je nepouzdan u stvarnom životu, a kada se nađe pred zidom i u doista očajnoj situaciji, tek tada će mu napamet pasti vjerojatno najgluplja ideja u životu.
Premda "Los tigres" ipak ne može stati u istu rečenicu s najboljim Rodriguezovim filmom pa ni s prethodnom zatvorskom dramom "Prison 77", svejedno je riječ o uzbudljivoj i dobro snimljenoj kombinaciji trilera i drame. Iskusni De la Torre ponovno je na razini zadatka kao tvrdoglavi ronioc koji će svjesno nastaviti riskirati iako će mu liječnik jasno i glasno reći da je svaki novi zaron za njega poput ruskog ruleta. Film je to o izmučenim dušama, ljudima s traumama za koje ćemo shvatiti da su istovremeno u ocu legendarnom roniocu o kojem se i dalje u njihovom kraju pripovijedaju legende imali uzora, ali i nekoga tko ih je emocionalno i psihički obilježio. Zanimljiv je i odnos brata i sestre koji se istodobno vole i odbijaju, nadopunjuju i trebaju jedno drugo, ne mogu smisliti jedno drugo i ne mogu jedno bez drugoga.
Primjedbe
Objavi komentar