Susan Hayward bila je jedna od najpopularnijih američkih glumica krajem četrdesetih i pedesetih, a jedinog Oscara nakon prethodne neuspješne četiri nominacije za najbolju glumicu osvojila je za ulogu prostitutke optužene za ubojstvo u krimi drami Roberta Wisea. On je pak svoja četiri Oscara osvojio šezdesetih za legendarne mjuzikle "West Side Story" i "Sound of Music", no "I Want to Live!" je nešto potpuno drukčije. Iznenađujuće je to realistična krimi drama za to razdoblje, ali i jedan od prvih velikih hollywoodskih true crime filmova koji je ukupno imao šest nominacija za Oscara. Wiseov film temelji se na stvarnom slučaju Barbare Graham (Hayward), žene osuđene zbog ubojstva i pogubljene u Kaliforniji 1955. godine.
Scenarij je nastao prema njezinim pismima i novinskim člancima reportera Eda Montgomeryja, iako film uzima znatne umjetničke slobode te sugerira mogućnost da je Graham bila nevina ili barem osuđena u nepravednom postupku. Zanimljivo je kako je "I Want to Live!" snimljen samo tri godine nakon pogubljenja Graham, a umjesto na sam zločin, Wise se više usredotočuje na psihologiju osuđenice i kritiku smrtne kazne nego na sam zločin. Zbog toga je bliži modernijim true crime dramama poput "In Cold Blood" ili "Zodiaca" nego klasičnim krimićima tog vremena pa mnogi filmski povjesničari smatraju da je upravo Wiseov film jedan od ključnih prethodnika suvremenog true crime podžanra.
Ističe se ipak ponajviše ovaj film po iznimnoj glumačkoj izvedbi Susan Hayward. Njezina interpretacija Barbare Graham smatra se jednom od najboljih ženskih uloga tog desetljeća i ona tako uvjerljivo prikazuje lik koji nije ni svetica, ni karikaturalni zločinac, već složena osoba puna mana, strahova, ali i dostojanstva. Mnoge je čudilo što je Hayward koju su do tada uglavnom navikli gledati u nekim zabavnijim filmovima, prihvatila tako kontroverznu ulogu, no ona je tvrdila da je od trenutka kad je čula da se snima taj film, bila sigurna da će to biti uloga njene karijere. Ističe se ovaj film i po tome što odbija jednostavne moralne podjele pa Barbara tako nije prikazana kao potpuno nevina osoba.
Vidimo na početku da je ona prostitutka koja je stalno na rubu zakona i druži se s kriminalcima, ali film postavlja pitanje može li pravosudni sustav nekoga osuditi na smrt ako postoje ozbiljne sumnje u poštenje procesa. Posebno je fascinantna završnica filma koja je nevjerojatno hrabra za svoje vrijeme jer posljednjih dvadesetak minuta gotovo u stvarnom vremenu pratimo pripreme za Barbarino pogubljenje u plinskoj komori. I prikazano je to u gotovo dokumentarističkom stilu i ta preciznost ostavlja snažan dojam, posebno jer sam se uvijek pitao što je tim ljudima da idu gledati egzekucije i zašto bi pobogu netko to htio gledati?
Primjedbe
Objavi komentar