Baš kao i "La historia oficial", prvi argentinski i latinoamerički film uopće koji je osvojio Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, tako se i "The South" ili "Sur" bavi posljedicama nedavno okončane diktature u Argentini. Najpoznatiji je to film argentinskog filmaša, kasnije i političara Fernanda Solanasa, a snimio je on u modernističkom stilu potresnu dramu o čovjeku koji je izašao iz zatvora nakon konačnog sloma diktature. I danas se "Sur" smatra jednim od najvažnijih filmova o suočavanju Argentine s nasljeđem vojne diktature (1976.–1983.). Snimljen je neposredno nakon povratka demokracije i bavi se ne samo političkom represijom, nego i emocionalnim posljedicama koje je diktatura ostavila na pojedince, obitelji i čitavo društvo, a osvojio je i nagradu za najbolju režiju na festivalu u Cannesu.
Radnja prati Floreala (Miguel Angel Sola), političkog zatvorenika koji nakon pet godina izlazi iz zatvora u trenutku kada završava razdoblje vojne diktature. Umjesto da odmah ode kući supruzi, on tijekom jedne noći luta Buenos Airesom, suočavajući se s vlastitim sjećanjima, izgubljenim prijateljima i promijenjenom stvarnošću zemlje kojoj se vraća. Njegov vodič kroz tu noć je duh prijatelja El Negra, ubijenog tijekom represije, koji ga prisiljava da se suoči s prošlošću. Prvenstveno bi se "Sur" mogao opisati kao film o pamćenju i traumi jer Solanas tu ne prikazuje diktaturu samo kroz zatvore, mučenja ili nestanke ljudi, nego kroz ono što ostaje nakon nje, a to su nepovjerenje, emocionalne rane, raspad odnosa i osjećaj da se ljudi vraćaju u zemlju koju više ne prepoznaju.
Zato i ne čudi da Floreala ne muči samo kako ponovno živjeti na slobodi, nego kako nastaviti život nakon što mu je pet godina oduzeto, a ljubavna priča između njega i supruge Rosi (Susu Pecoraro) je zapravo metafora odnosa pojedinca i domovine. Njihov pokušaj ponovnog povezivanja predstavlja pokušaj Argentine da nakon diktature obnovi vlastiti identitet, a možda i najpotresniji segment filma je priča o nestanku cijele jedne generacije ljudi. Tako su i likovi koji se pojavljuju tijekom noćne šetnje svojevrsni duhovi prošlosti koje je represila ako ne uklonila, onda potpuno promijenila. Mogao bi se na kraju "Sur" opisati i kao film o čovjeku koji se vraća iz zatvora, ali otkriva da se cijela njegova zemlja još uvijek pokušava osloboditi svog zatvora prošlosti.
Primjedbe
Objavi komentar