Kao svog kandidata za Oscara Kolumbija je svojedobno odlučila kandidirati ovu naturalističku dramu, ujedno i prvi film tamošnjeg filmaša Felipea Holguina. Iako je "La suprema" očiti primjer World Cinema, Holguin se nije odlučio za klasični naturalistički stil i kameru iz ruke što obično vidimo u sličnim filmovima. Kamera je kod njega statična, a slika je u prvom dijelu filma čak okomita samo da bi se format promijenio kada glavna junakinja, 14-godišnja Laureana odluči uzeti stvari u svoje ruke i napraviti nešto bitno za cijelu njenu malu ruralnu zajednicu. Živi ona u zabačenom selu La Suprema u Kolumbiji gdje nema čak ni električne energije, a sanja ona o boksačkoj karijeri i želi gledati kako njezin ujak nastupa u borbi za svjetski naslov emitiranoj uživo na televiziji.
No, problem je samo što u njenom selu nitko nema televizor što i ne čudi jer u to mjestašce zaboravljeno od svih još nije stigla struja. No, svejedno će Laureana okupiti zajednicu kako bi pokušali pronaći način da ipak dođu u posjed televizora čime se paralelno raspliće i šira priča o dostojanstvu, zajedništvu i otporu zaboravu uslijed marginalizacije sela. Film je inspiriran stvarnim događajima povezanim s legendarnim kolumbijskim boksačem Kid Pambeléom, a autentično prikazuje život u udaljenim, marginaliziranim, zaboravljenim zajednicama.
Prava je to filmska egzotika i očito je da velika većina glumačke ekipe tu baš i nema puno iskustva i osjeti se da tu praktički nitko od ekipe nema nekog posebnog iskustva. Malo prema kraju priča odlazi u sladunjavost, no riječ je o filmu kojem se to ne može zamjeriti, humanističkoj drami koja se odlikuje iskrenim i živopisnim prikazom svakodnevnog života u ruralnoj zajednici s jakim fokusom na lik Laureane i ljude koji je okružuju. Vizualni možda nije klasično naturalistički, već je realističan i neposredan, bez pretjeranog uljepšavanja, što doprinosi osjećaju autentičnosti, ali se opet osjeti da je sve glumljeno i ne djeluje onako sirovo, stvarno kao dobar dio sličnih filmova.
Primjedbe
Objavi komentar