Maroko je kao svog kandidata za Oscara istaknuo dramu o ambicioznoj seoskoj pjevačici koja se nada da će postati slavna izvođačica tradicionalne marokanske folk glazbe. "Svi vole Toudu" je režirao već iskusni francuski filmaš marokanskog porijekla Nabil Ayouch koji je scenarij napisao s puno poznatijom kolegicom i redovitom suradnicom Maryam Touzani čija su prethodna dva filma (Adam, Plavi kaftan) također bili marokanski kandidati za Oscara. Dobijamo ovdje uvid u arapski svijet (onaj dio ipak prilično slobodnijeg, modernijeg, otvorenijeg arapskog svijeta, koliko je to zapravo moguće) iz perspektive žene, a njen položaj i nije obećavajući.
Touda (uvjerljiva Nirsin Erradi) je nešto što bismo kod nazvali kafanskom pjevačicom koja preživljava zahvaljujući nastupima u ruralnim klubovima ili privatnim veselicama i svadbama. Koliko je to opasno vidjet ćemo već u prvoj sceni kada pijani gosti fešte na otvorenom siluju nesretnu ženu čija je svakodnevna sudbina da je muškarci gledaju kao na komad mesa dok ona pjeva i pleše. Čim žena pjeva i pleše neke zavodljive pjesme, mnogi automatski pretpostavljaju da je ona kurva ili neka radodajka, a živi ona s majkom i gluhim sinom u malenom gradu dok je u tajnoj vezi s oženjenim policijskim inspektorom.
Njeni apetiti i ambicije su puno veći od pjevanja po rupčagama i među primitivcima za koje sada nastupa i koji zapravo uopće ne cijene njenu umjetnost odnosno izvedbe tradicionalnih marokanskih pjesama. Njen je san odlazak u Casablancu gdje će se pokušati realizirati kao pjevačica, no jasno da to neće ići samo tako lako, pogotovo što ondje nikoga ne poznaje. Naići će Touda ondje svakakve ljude, i one koji je žele iskoristiti i one koji joj žele pomoći, a do kraja ćemo navijati da ova snažna žena uspije i ostvari svoje snove. Snimljeno je to u tipičnom naturalističkom stilu, a djeluje to autentično, uvjerljivo i donosi nam zanimljiv uvid u život ovog dijela svijeta.
Primjedbe
Objavi komentar