Švedski filmaš porijeklom iz Egipta Tarik Saleh se u glavnom programu festivala u Cannesu predstavio političkim trilerom koji je ujedno i treći film (nakon The Nile Hilton Incident i Boy From Heaven) njegove neformalne trilogije iz Kaira. To znači da ti filmovi nisu klasični nastavci, već se bave društveno - političkom situacijom u današnjem Egiptu i to iz više perspektiva i istražuju različite stupove moći ondje. U prvom filmu Saleh se usredotočio na policiju i korupciju, u drugom na isprepletenost religije i države, a u "Eagles of the Republic" tematizira propagandu i političku kontrolu egipatske filmske industrije.
Iako svaki film donosi zasebnu priču i nove likove, povezuje ih prikaz autoritarnog sustava u kojem pojedinci pokušavaju sačuvati vlastiti moralni integritet suočeni s korupcijom, manipulacijom i represijom. Saleh kroz trilogiju pokazuje kako različite institucije zajednički održavaju političku moć i oblikuju živote običnih ljudi u zemlji njegovih roditelja nakon arapskog proljeća, potom i vojnog udara kojim je tadašnji ministar obrane Al Sisi svrgnuo predsjednika Morsija i zgrabio vlast koju i danas još drži. A Abdela Fataha al-Sisija mnogi politolozi, organizacije za ljudska prava i stručnjaci za Bliski istok opisuju kao autoritarnog vladara čiji je režim obilježen snažnom koncentracijom moći, ograničavanjem političke oporbe, kontrolom medija i represijom nad kritičarima.
"Eagles of the Republic" je nekako najkritičniji i najizravniji prema aktualnom egipatskom režimu, a zanimljiv je to i pametan politički triler koji za razliku od prijašnjih filmova ima i crnohumoran duh. Pokazuje Saleh ovdje kako ljudi iz glamuroznog svijeta filma, obično tašti, opčinjeni samim sobom, vrlo lako mogu postati sredstvo političke propagande. A George Fahmy u izvedbi stalnog Salehovog suradnika Faresa Faresa kao ostarjele egipatske filmske zvijezde, razmaženog idola koji godinama bezbrižno snima jeftine komercijalne hitove i živi itekako lagodno, nije prvi takav filmski lik koji će pristati prodati dušu đavlu. Sjetimo se samo sjajnog "Mephista" Istvana Szabe i glumca koji je odlučio prosperirati s usponom nacizma, a osjeti se tu i utjecaj podjednako sjajnog Bertoluccijevog "Konformista".
Tako će i Georgea vlast doslovno prisiliti da utjelovi predsjednika u zlokobnom propagandnom biografskom filmu koji financira država, a redatelj pritom duhovito ubacuje stvarne televizijske snimke aktualnog al-Sisija. Faresovo ispijeno, markantno lice vrlo uvjerljivo prenosi Georgeovu taštinu, ali i duboku emocionalnu ranjivost, tjeskobu i samosažaljenje. Njegov izraženi orlovski nos gotovo ga pretvara u karikaturalnog orla, što se simbolično nadovezuje na skupinu generalskih moćnika koji su ga naveli da proda i posljednje ostatke integriteta, nazivajući sebe "Orlovima Republike".
George je nominalno koptski kršćanin, zbog čega ga vlast promatra s određenom dozom nepovjerenja, premda nije osobito religiozan. Rastavljen je od supruge (Donia Massoud) i otuđen od odraslog sina Ramyja (Suhaib Nashwan). Istodobno je u vezi s mnogo mlađom glumicom u usponu Donyom (Lyna Khoudri), koju ne uspijeva zadovoljiti ni uz pomoć Viagre, a George očajnički želi ponovno zadobiti sinovo povjerenje, no njegovi pokušaji potpuno su promašeni. Zbog raskalašenog privatnog života George dolazi pod sve veći pritisak režima, premda ga brani njegova bliska kolegica i filmska partnerica Rula (Cherien Dabis).
Kada mu karijera počne propadati, ostaje zatečen spoznajom da je jedini način da se vrati na vrh prihvaćanje glavne uloge u predsjednikovu megalomanskom propagandnom filmu čije snimanje nadzire hladnokrvni šef tajne policije Mansour (Amr Waked), a Georgeu se pritom neizravno prijeti i životom njegova sina. Tako se tašti glumac odjednom nalazi na večerama i prijemima koje organizira reakcionarna vojna elita, a ni kriv, ni dužan će se on naći usred novih prevratnih događaja zbog kojih će u opasnost doći i on, ali i članovi njegove obitelji. Zanimljiv je to i zabavan film koji ne kritizira samo otvorenu represiju, već i suptilnije mehanizme kojima autoritarna vlast pridobiva suradnike. Laskajući im, nudeći privilegije ili ih ucjenjujući. Time "Eagles of the Republic" postaje priča o tome kako se propaganda ne održava samo silom, nego i pristankom ljudi koji, korak po korak, odustaju od svojih uvjerenja kako bi preživjeli ili zadržali svoj položaj.
.png)
Primjedbe
Objavi komentar