David Lowery jedan je od onih filmaša sa čijim stvaralaštvom imam toplo - hladni odnos. Neki njegovi filmovi koje je kritika na sva usta hvalila (Ain't Them Bodies Saints, Ghost Story) za mene su bile pretenciozne bezvezarije, a oni filmovi koji su prošli manje zapaženo (The Old Man & the Gun, The Green Knight) su mi bili čak i korektni i zanimljivi. U krug onih prvih bih stavio i ovu baš pretencioznu i samodopadnu kombinaciju psihološke drame i trilera s nadrealnim elementima koja je ovaj puta prošla slabo i na kino blagajnama, a ni kritika je nije nešto hvalila. Ne može se poreći da je "Mother Mary" vizualno upečatljiv, visokoestetiziran i ušminkan film, no jednostavno mi to nije sjelo.
Naslovna Mother Mary (Anne Hathaway) je slavna pop-zvijezda tipa Madonne koja se priprema za veliku povratničku turneju nakon višegodišnje pauze uzrokovane nesrećom na zadnjem nastupu. Poznata je ona po ekstravagantnim kostimima i krunama odnosno nekakvim aureolama na glavi, a nekoliko dana uoči prvog nastupa na turneji iznenada će se ona pojaviti u Engleskoj. I to kako bi potražila pomoć svoje nekadašnje najbolje prijateljice, možda i ljubavnice, koja je od početka bila njena modna kreatorica i šivala joj je haljine, a već duže vrijeme nisu u kontaktu.
Haljina koju su joj namijenili sadašnji krojači baš se i ne sviđa Mary i sigurna je da joj jedino Sam (Michaela Coel) može u ta preostala tri, četiri dana osmisliti nešto što bi najbolje opisalo njenu osobnost. I premda ideja tu i nije bila loša, pretvorilo se to u pomalo zamornu dramu ispresijecanu prikazima nastupa te glazbene dive koja pjeva neke bezvezne pjesmuljke. Pokušao je Lowery tu dotaknuti i teme kao što su cijena slave, identitet pa i neki emocionalni ožiljci koji ostaju skriveni iza javne slike uspjeha, no pogubilo se to u apstrakcijama, a na kraju gotovo prelazi u horor. Zadnjih godina već smo se nagledali filmova koji se dotiču sličnih tema, a najbolje je po tom terenu zagrebao ipak Aronofsky sa "Crnim labudom".
Nešto najsličnije ovome smo pak vidjeli u ipak boljem "Vox Lux" Brady Corbeta u kojem je lik glazbene zvijezde zarobljene između svog identiteta i javne slike stvorene o sebi također imala Natalie Portman. Tako je Mother Mary ovdje tijekom godina postala brend tako velik da je potpuno izgubila osjećaj o tome tko je ona zapravo kao osoba. Zato i ne čudi da se za pomoć obratila nekome tko je poznaje od rane mladosti i vremena kada još nije bila ono što je danas. Zanimljivo je kako je Lowery istaknuo da je lik Mother Mary zamislio prema viziji onoga što bi za 10 ili 15 godina mogla postati valjda najveća glazbena zvijezda današnjice Taylor Swift. Tako i ovdje imamo stvorenu mitologiju oko pjevačice prikazane gotovo poput religijske figure obožavane od publike, ikone veće od života.
Primjedbe
Objavi komentar